(RE)KONSTRUKCIJA I DESTRUKCIJA – ODNOS PREMA KULTURNO-POVIJESNOM NASLJEĐU MOSTARA 1995. – 2015.

U gornjem izložbenom prostoru Galerije kraljice Katarine Kosača u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače, 20.3. u 19:00 h, pred iznimno brojnom publikom, otvorena je izložba (Re)konstrukcija i destrukcija.

Na svečanosti otvorenja o projektu (Re)konstrukcija i destrukcija – odnos prema kulturno-povijesnom nasljeđu Mostara 1995. – 2015. i izložbi te poslanju povijesti umjetnosti govorila je doc. dr. sc. Tatjana Mićević – Đurić, predsjednica DPUmH-a, predstavnica Asocijacije arhitekata u BiH,  gospođa Martina Penava i pomoćnica federalne ministrice kulture i sporta Danijela Marija Boras koja je uz riječi hvale izložbu proglasila otvorenom. Muzičkom izvedbom pjesme Emina ugođaj su dodatno osnažili Josip Palameta i Toni Lesko.

Naime, riječ je o izložbi koja je nastala kao rezultat jednogodišnjega rada Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine na projektu (Re)konstrukcja i destrukcija – odnos prema graditeljskom nasljeđu Mostara i prikazuje 25 izabranih primjera koji ilustriraju različit odnos prema dobrima graditeljskoga nasljeđa u posljednjih dvadesetak godina. Svaki primjer, građevina ili prostor, prikazan je u dvije fotografije od kojih jedna prikazuju stanje prije intervencije ili oštećenja, a druga njezino sadašnje stanje. Na fotografijama koje su snimili Ćiro Raič, Vlado Raič i Dajana Šudić-Karačić prikazani su svima poznati a „nestali“ objekti građeni od 16. stoljeća pa do kraja 20. stoljeća, s tim da je najviše problematiziranih  primjera nastalo na kraju 19. stoljeća i na početku 20.stoljeća. Neki od njih prikazani su iz neuobičajenih, rijetko viđenih kutova.

Izložba je popraćena bogatim katalogom čiji opsežni uvodni tekst objašnjava važnost različitih graditeljskih tekovina u Mostaru, donosi popis međunarodnih Konvencija o zaštiti kulturnog naslijeđa i ukazuje na neusklađenost zakonskih propisa u oblasti zaštite nasljeđa u Federaciji BiH, obrazlaže potrebe i cilj izložbe, daje na uvid razloge u odabiru objekata i povezuje neadekvatnu zaštitu i rekonstrukciju s trenutnim stanjem u društvu. Iz teksta izdvajamo popis objekata prikazanih na izložbi i kategorizaciju „problema“ koje nose: „Na fotografijama koje pokazujemo na ovoj izložbi mogu se vidjeti primjeri potpune nebrige i  zapuštanja objekata (Hotel  Neretva,  Filijala Zemaljske banke,  Viša djevojačka škola, Vojna komanda, gostionica Jagnje, vila Mujage Komadine, vila obitelji Nardelli, Partizansko groblje), loše izvedenih adaptacija (stambeno-poslovni objekt na Glavnoj ulici, Mikačića kuća), bolje ili lošije izvedenih adaptacija s neprimjerenom promjenom namjene (vila Spremo, vila Peško, Jubilarna škola), neskladnih dogradnji s uklanjanjem (Hamam, Franjevačka crkva, Hotel Ruža), interpolacija i rekonstrukcija „u stilu“ (Tabhana, Saborna crkva), replika (nova džamija na mjestu Sinan-pašine), gubljenja ambijentalnih vrijednosti (dijelovi Brankovca, Cernice, Bulevar, Stari grad), ali i primjeri, nažalost rijetki, na kojima su zahvati izvedeni uz vrlo male promjene, a s poštivanjem cjelovitosti građevine i sa svim značenjskim slojevima i vrijednostima koje ona sadrži (Gradska banja i Gimnazija). Pri analizi  i  klasifikaciji  oštećenja  vodili  smo  se  UNESCO-vom listom čimbenika koji ugrožavaju univerzalne vrijednosti dobara s UNESCO-ve Liste svjetske baštine.“ Važno je naglasiti dokumentacijski i edukacijski karakter kataloga jer sadrži bitne i točne informacije o objektima kao što su: naziv i adresa dobra, datacija, fotografije, povijest dobra, komparacija izvornoga i trenutnoga stanja, vrsta degradacije. Izložba je popraćena i videoprojekciom koja prikazuje Mostar i njegove građevine prije ratnih devastacija.

Ova izložba ima višestruke posebnosti i značaj za Mostar. Naime, pored profesionalnog i stručnog pristupa materijalu, izložbene postavke s konceptom, edukativnog karaktera, ciljane namjere i smislenog sadržaja, izložba nas suočava s mnogostrukom suvremenošću i uspijeva kroz odnos prema graditeljskom naslijeđu ukazati razinu stanje kolektivne svijesti.

Fotografije na izložbi lako uvode recipijenta u izvjesni vremeplov jer  ukazuju na objekte i prostore – po svim kriterijima značajne za Mostar –  koji se u potpunosti raspadaju ili su doživjeli neadekvatne rekonstrukcije. Postoje dvije paralelne paradigme: crno-bijele fotografije – prikazi objekata te dijelova grada – nastale prije nekoliko desetljeća i fotografije u koloru kao suvremeno svjedočenje  stvarnosti. Postavljene jedne ispod drugih, s namjerom sučeljavanja dva različita duha vremena, mogu izazvati različite emocije i reakcije. Iako publiku uvijek prvo isprovocira osjećaj nostalgije i žal za nečim što je prošlo, ove fotografije ipak stavljaju akcent na suvremenost i pokazuju kako se danas koristi nešto što je dio kulturnog naslijeđa i identiteta jedne sredine. Posve je logično kako su suvremene adaptacije starih prostora i promjena namjene objekata graditeljskog nasljeđa, neminovnost sadašnjosti i praksa koja se provodi stoljećima u čitavom svijetu. Međutim, uvijek se postavlja pitanje o kriterijima i namjeri realizacije takvih intervencija te uloge i načina djelovanja nadležnih službi i trenutka i okolnosti u kojima one imaju obvezu reagirati? Ova izložba nam objašnjava razlike između zapuštenosti nekog objekta, potpune devastacije novogradnjom, uspjelih obnova, nepropisnih rekonstrukcija i adaptacija koje mijenjaju urbanističku vizuru grada. Također, izložba se može smatrati uspješnom i zato što nakon posjete i razumijevanja prikazanog sadržaja, ni jedna šetnja ili razgledanje Mostara neće više biti isto. Uspavani pogledi, naviknuti i prilagođeni na već zapuštene ili novoformirane objekte, probudit će se i pokrenuti kotač razmišljanja o tome što je sve oko nas (re)konstrukcija a što destrukcija, gdje smo mi danas u svemu tome i što ćemo ostaviti u nasljeđe budućim naraštajima.

Projektni tim Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine koji je realizirao ovu značajnu izložbu su: Tatjana Mićević-Đurić, voditeljica projekta, Beat Čolak, Maja Gagro, Dajana Šudić-Karačić, Valerija Soldo-Rešetar i stručna konzultantica za austrougarsko razdoblje: Sanja Zadro. Projekt i izložba realizirani su uz pomoć sredstava Federalnoga ministarstva kulture i sporta, Grada Mostara i Fondacije za scenske, muzičke i likovne umjetnosti.

Kako je bilo i za očekivati, izložba je bila izuzetno posjećena a na organizirana stručna vodstva odazvali su se studenti razredne nastave i sa Sveučilišta i s Univerziteta, te studenti dizajna interijera s Univerziteta i učenici 3. i 4. razreda Stare Gimnazije.

Danijela Ucović

Oglasi