Bilten DPUmH 2/16 (12)

Društvo povjesničara umjetnosti priredilo je drugi tematski bilten. Ovaj put pozabavili smo se galerijskom djelatnošću. Tema je odabrana na temelju najvažnije aktivnosti DPUmH-a u proteklome tromjesečju – sudjelovanju u projektu revitalizacije umjetničkog fundusa Galerije kraljice Katarine Kosače, okrunjene izložbom Kosača – izgubljena zbirka.

Želeći proširiti spoznaje o tradiciji galerijske djelatnosti, načinima rada i djelovanja galerija u zemlji i okruženju, obratili smo se brojnim galerijskim institucijama pozivom na suradnju u vidu priloga koje bismo objavili u ovome broju. Odgovore i volju za sudjelovanje dobili smo iz Strossmayerove galerije starih majstora HAZU iz Zagreba, Moderne galerije iz Zagreba te Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva. Poseban doprinos u ovome biltenu i temi koja se nametnula predstavlja doprinos Galerije Emanuela Vidovića iz Muzeja grada Splita, s kojom je DPUmH, stjecajem okolnosti realiziralo suradnju prigodom organizacije izložbe slika Emanuela Vidovića u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače. Zahvaljujemo svim kolegicama koje su surađivale s nama na izradi ovoga broja biltena i nadamo se da će ta suradnja potrajati i rezultirati stvarnom afirmacijom naše struke.

bilten_2

  bilten_2

Povodom upisa stećaka na Listu svjetske baštine

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci, po svim aspektima svoje pojavnosti i razvoja izuzetno su specifičan segment naše kulturne baštine. Zona rasprostiranja stećaka ograničena je na sjeveru rijekom Dravom, na jugu jadranskom obalom, na zapadu Likom, dok istočna granica njihova rasprostiranja seže duboko u zapadnu Srbiju. Iako u stručnoj literaturi nalazimo podatke o pojavi stećaka od druge polovine XII. stoljeća, sa sigurnošću možemo tvrditi da se ovi nadgrobni spomenici intenzivno izrađuju tijekom XIV., XV. i početkom XVI. stoljeća kada polako nestaju. Od 70.000 evidentiranih stećaka na 3.300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini nalazi se oko 60.000, u Hrvatskoj 4.400, u Crnoj Gori oko 3.500 i u Srbiji oko 4.100. Predmetom multidisciplinarnih istraživanja domaćih i inozemnih znanstvenika stećci postaju krajem XIX. st., dok taj interes kulminira sredinom XX.st., točnije po završetku II. svjetskog rata kada se pristupa prvim sustavnim popisima nekropola.

Posljednjih se godina ponovno javilo zanimanje za izučavanje stećaka potaknuto UNESCO-vom nominacijom stećaka na Listu svjetske baštine. Projekt serijske nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine pod nazivom  Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici, jedan je od najsloženijih i najopsežnijih pothvata iz područja zaštite graditeljskog nasljeđa u kojemu su sudjelovale i susjedne države Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Proces čiji je glavni koordinator prof. dr. Dubravko Lovrenović, započeo je u studenome u Sarajevu potpisivanjem Pisma namjere o zajedničkoj nominaciji predstavnika četiriju država. Serijska nominacija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka obuhvaća izbor od 4.100 stećaka na 30 nekropola sačuvanih in situ, a koje imaju najviši stupanj autentičnosti. Na svim predloženim nekropolama provedeni su osnovni dokumentacijski radovi (izrada elaborata zatečenog stanja, snimci postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži i 3D skeniranje u pojedinim slučajevima) kao podloga daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja svakim pojedinim lokalitetom. Način upravljanja svakim pojedinim lokalitetom određen je pojedinačnim Planovima upravljanja koji su specifični s obzirom na državno zakonodavstvo i lokalnu upravu te mogućnosti svake od pojedinih država. Provedba istih planova imat će cilj uspostaviti međudržavne koordinacije i spriječiti propadanje stećaka na svim nominiranim nekropolama.

U izradi plana upravljanja, sukladno smjernicama Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972, sudjelovali su Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Ministarstvo civilnih poslova, Komisija za suradnju BiH sa UNESCO-m, nadležna entitetska ministarstva kulture i zavodi za zaštitu kulturnog nasljeđa, te vladine institucije nadležne za upravljanje nasljeđem i općine na čijim se teritorijama nalaze nominirane nekropole sa stećcima. Prva faza projekta završena je upisom stećaka na Tentativnu listu svjetske baštine 2011. godine. U siječnju 2015, ekspertni su timovi završili izradu Nominacijskog dosjea i Plana upravljanja te ga priložili Centru za svjetsku baštinu u siječnju 2015. godine. Nominacijskim dosijeom obuhvaćene su 22 nekropole iz Bosne i Hercegovine, 3 iz zapadne Srbije, 3 iz zapadne Crne Gore te 2 iz centralne i južne Hrvatske.

Na 40. zasjedanju 21 zemalja članica Komiteta UNESCO-a koje je u Istanbulu otpočelo 10. srpnja, donesena je pozitivna odluka o upisu stećaka na Listu svjetske baštine pod kriterijumima iii (spomenici koji predstavljaju jedinstveno ili najmanje izuzetno svjedočenje o kulturnoj tradiciji ili civilizaciji koja je živa ili nestala) i vi (kulturni spomenici koji su u direktnoj vezi sa događajima ili tradicijama, idejama ili vjerovanjima, umjetničkim i književnim djelima univerzalnog značenja).

Na Tentativnu listu UNESCO-a upisane su sljedeće nekropole stećaka iz Bosne i Hercegovine: nekropola sa stećcima Radimlja – Stolac, nekropola sa stećcima Biskup – Konjic, nekropola sa stećcima Kalufi-Nevesinje, nekropola sa stećcima Borak (Han Stjenički plato), selo Burati-Rogatica, nekropola sa stećcima Maculje – Novi Travnik, nekropola sa stećcima Dugo Polje – Blidinje, nekropola sa stećcima Gvozno – Kalinovik, nekropola sa stećcima Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava – Bileća, nekropola sa stećcima Bijača – Ljubuški, nekropola sa stećcima u Olovcima kod Kladnja – Kladanj, nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor u Musićima – Olovo, nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške – Tuzla, nekropola sa stećcima Kučarin – Donje polje kod sela Žilići – Goražde, nekropola sa stećcima Boljuni – Stolac, nekropola sa stećcima Umoljani – Trnovo, nekropole sa stećcima u Luburića polju – Sokolac, nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji – Berkovići, nekropola sa stećcima Moramorje u selu Buđ – Pale, nekropola sa stećcima u selu Bečani – Šekovići, nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici – Foča, nekropola sa stećcima Čengić Bara – Kalinovik, nekropole sa stećcima Ravanjska vrata – Kupres.

Upis nekropola stećaka na Listu svjetske baštine donosi izuzetan ugled, ali i niz dodatnih zadataka. Države članice na čijim se teritorijima nalaze nekropole, obvezne su osigurati uvjete za zaštitu od klimatskih promjena, urbanizacije i drugih utjecaja te na taj način održati zone zaštite tzv. tampon zone tj. poraditi na održivom upravljanju nekropola.

Edita Vučić

Izložba Tamare Grbavac (predgovor za katalog izložbe)

Pozitivna emocionalna eksplozija kao posljedica prekomjernog promišljanja stabilnim je uporištem stvaralačkom procesu jednoga umjetnika koji je u mogućnosti  zadržati kontrolu nad negativnim mislima.

Povezivanjem likovnih elemenata u kompoziciju  suvremenog i otvorenog estetskog konteksta, Tamara gradi likovni svijet koji slobodno dijeli s drugim umjetnicima. Okrećući se nesputano unutar zadanog trenutka predočava nam zaleđenu sliku prošlosti, pustoši koja diše poetično, slobodno i smisleno. Ovim pristupom umjetnica ostavlja srčanu notu u promišljen tijek  onoga što ostvaruje, narativno prikazuje svijet izvan vlastitosti, a s druge strane postiže više od asocijacije na predmet koji promatramo. Ekspresivne emocije ostaju zabilježene u usporenim linijama koje označavaju obavljen zadatak rastanka s iluzijom vremena i prostora. Tako jedinstven i intiman koncept prepun odricanja vrtloži se u strukturama svijeta umjetnosti koji upravo prolazi, pa ako je to i pogled unatrag on ostaje samo na slici jer autorica se ne osvrće.

0.02.01.5338f327de26b25ea88057b1b3e4c09d87be2c6938c4f059e48b747e03ef042e_full                     0.02.01.2343395bd0f45dda4fec053c0dd4af06628c3e23006df3d63ec3f545a10864e6_full

Pravo na krutost ogleda se u  pomnom grebanju  površine, nabacanom rasteru tekstura i otiscima na eksponiranim ritmičnim plohama. Zanatska kvalifikacija ovdje  doseže uvriježenu srednost kvalitativnih mjera. Promišljena i odmjerena ekspozicija na kraju rezultira direktnim prizorom koji je postupno oblikovan svakim novim nanosom, bilo da se radi o „prisilnom“  nanošenju  ili onom preciznijem  koji gradi virtualni slikovni element. Napuštene lazure nastale  prvim nanosima te struganja,  svojim rasporedom izlaze iz klasičnog poimanja perfektnih estetskih veličina gdje se očitava kratki bljesak dada efekta. Klasični element opisan istim automatizmom, opširnim i brzim pokretom kompleksno presijeca odbačenu plohu. Boja je primarno izložena u prikrivenom svijetlu kako bi na gotovo valentnoj  površini jednaka valerska dužina zablistala u punom sjaju. Na početku potisnut element boje kasnije u sintezi s probranim prizorom  dominantno i retrospektivno izlazi na površinu. Dopadljive bojane plohe (otopljene plave, hladne ružičaste) time ulaze u prostor popularne kulture i jedne su od najčešćih kontakta s promatračem. U isto vrijeme pojednostavljen trenutak vibrira uveličanim trakom poznatog prizora. Autorica zaboravlja gledati kroz prizmu lako prepoznatljivog reza, u njenom slučaju i sve drugo je legitimno ako je očuvan artistički dignitet.

0.02.01.91b4447fd2f3567634911acb88b36ea504413f53ad69c107a51cd1f2260eda24_fullU ovoj likovnoj predodžbi riječ je o umjetničinoj  moći prepoznavanja te rađanju intuicije, zaustavljanju procesa socijalizacije (društva ustaljenih egoističkih pobuda) pogubnog za čistoću umjetničkog izraza. Slojevitost prikriva ono primitivno koje u ovim slikama iščezava ostavljajući prostor ostvarivanju umjetničkih ideala i istinitom tumačenju principa.

Ana Filipović

“Promjena”

U petak, 24. lipnja u 19 h u Malom salonu Galerije kraljice Katarine Kosače otvorena je izložba Promjena u organizaciji Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH. U kratkom, vrlo prikladnom činu otvorenja sudjelovali su akademski kipar, član DHLU u FBiH, Dalibor Nikolić i povjesničarka umjetnosti Ana Filipović, a izložbu je otvorenom proglasio predsjednik DHLU u FBiH Dario Pehar.

Sam naslov izložbe upućivao je na pozitivna zbivanja u likovnome životu naše sredine. Promjena se, prije svega, trebala očitovati u samom konceptu izložbe u organizaciji DHLU-a u FBiH, jer se nakon dužeg razdoblja redovitog organiziranja godišnjih revijalnih izložbi javila ideja o potrebi realizacije jedne selektivne izložbe. O tome se već duže vremena razgovaralo, a Društvo povjesničara umjetnosti u intenzivnim kontaktima s članovima, osobito, vodstvom DHLU-a u FBiH, u potpunosti je podržavalo takva razmišljanja i ukazivalo na potrebu i dužnost školovanih likovnih stvaratelja da svojim kritičkim stavovima pomognu široj likovnoj publici razlikovati “kruške od jabuka”, odnosno, da svojim djelovanjem, pozivanjem i biranjem radova i autora, osiguraju izložbu neupitne kvalitete. Osobito se potreba za takvim kritičkim pristupom nametala uslijed stalne devalvacije likovnih zbivanja u našoj sredini, najavama i marketingom “veličanstvenih izložbi” koje, u biti, nisu vrhunski likovni događaji kakvima se predstavljaju i na kojima publika, osobito mlada, gradi svoje kriterije i stavove o kvalitetama likovne umjetnosti.

Zbog toga se činilo kako je nastojanje DHLU u FBiH, kao krovne strukovne udruge onih koji se svojim školovanjem i životnim opredjeljenjem određuju kao autoriteti u području likovnosti, na organiziranju izložbe koja će se selektirati, unaprijed osigurava visoku kvalitetu izložbe. U tom smislu, tematsko određivanje nije predstavljalo nikak u smetnju. Dapače, simboličkim značenje “promjene” ukazuje se na životne promjene u širem kontekstu uključujući multikulturalno društvo, ljudska prava, politiku, tehnološki napredak, težnju pojedinca k unapređenju, usavršavanju, izgradnji samoga sebe, jačanju karaktera, uništenju predrasuda jednog prema drugima, kao i upozorenje na buduće aktivnosti, nepovjerenje, isključivanje i diskriminaciju. Promjena bi trebala značiti težnju za bolje sutra, stvaranje i realiziranje zajedničke vizije, razvijanje komunikaciju kroz jače i kvalitetnije djelovanje i razumijevanje, a kao takva mogla se shvatiti i kao poboljšanje i usavršavanje aktivnosti samoga DHLU u FBiH.

Organizacijska jezgra DHLU u FBiH imenovala je stručni žiri u sastavu: Ana Filipović, magistrica povijesti umjetnosti, Đenita Kuštrić, magistrica slikarstva, Dalibor Nikolić, magistar kiparstva i Renata Papišta, magistrica grafike. Imena članova žirija su garantirala doista stručan pristup u organizaciji izložbe, selekciji radova i dodjeljivanju nagrada.

Na izložbi je predstavljeno 19 autora: Mirjana Drežnjak Naletilić, Magdalena Džinić Hrkać, Tamara Grbavac, Jelena Grgić, Trpimir Grgić, Ilija Kegelj, Ivica Kraljević, Megi Kunštek, Sara Lerota, Boris Lovrić, Toni Marić, Matea Martinović, Josip Mijić, Snižana Romanović, Biljana Sesar, Marija Stojić, Stjepan Šimić Pepi, Mario Šunjić i Tomislav Zovko. Izvan konkurencije je izlagao Dario Pehar, predsjednik Društva i idejni začetnik ove izložbe. Izložena djela – slike, grafike, skulpture, crteži, objekti – odražavaju čitav spektar najrazličitijih likovnih pristupa i izričaja nastojeći recipijentima odaslati poruke o osobnim viđenjima ili stavovima o društvenim, kulturnim i političkim događajima.

Stručni žiri je osim selekcije pristiglih radova imao zadatak i dodijeliti tri nagrade. Prvu nagradu je dobio Tomislav Zovko za rad Težina promjene, drugu Mario Šunjić za radove pod naslovom Šuplja priča, a treću nagradu Josip Mijić za Crno-bijeli kvadrat na bijelo crnoj podlozi. Riječ je o umjetnicima koji već neko vrijeme predstavljaju referentne točke likovnog stvaralaštva u našoj sredini, autorima čija je kvaliteta, promišljenost stvaranja uz svojstvenost osobnog likovnog izraza, jasno prezentirana i radovima na ovoj izložbi.

Ipak, mora se reći kako unatoč tome što je izložba Promjena iščekivana s radošću i nadom da će donijeti doista značajnu promjenu i pokazati koliko je pozitivna selekcija potrebna i važna, ona, generalno govoreći, nije ispunila očekivanja. To je još jedna od izložbi na kojoj su prikazani radovi u većoj mjeri nezadovoljavajuće razine kvalitete.

Zbog toga se, osobito s obzirom na doista odličnu ideju i entuzijazam članova DHLU-a u FBiH, izvrsne reference članova stručnoga žirija i svjesnosti struke o potrebi kritičkog odnosa prema likovnom stvaranju, neizbježno nameću pitanja zašto je to tako. Zašto imamo izložbu članova Društva nedovoljne razine na kojoj su očiti mnogobrojni kompromisi? Je li to rezultat nedovoljne zainteresiranosti članova Društva za izlaganje ili je to generalno odraz kvalitete stvaralaštva njegovih članova ? Je li određivanje zadane teme bilo dodatno opterećenje autorima? Sasvim je sigurno kako su organizatori izložbe Promjena i članovi žirija imali doista težak i nezahvalan zadatak, jer nije jednostavno napraviti nešto dobro od nedovoljno kvalitetnih elemenata.

Vjerojatno odgovore na iznesena pitanja mogu dati članovi Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji BiH, ali pravi odgovori se nalaze negdje drugo. Očito se nalazimo, živimo i djelujemo u jednom nezahvalnom trenutku, u sredini u kojoj se već par desetljeća poremećeni odnosi i uspostavljeni krivi kriteriji u različitim područjima, pa tako i na polju likovnog stvaralaštva, umjetnosti i kulture, općenito. Zbog toga, Mostar, sredina bogata i likovnom tradicijom i suvremenim likovnim stvaralaštvom, doživljava značajno opadanje kvalitete umjetničkih pojava i nestajanje kritičkog odnosa prema umjetnosti (i ne samo umjetnosti). Gotovo sa svakim novim događajem ova sredina sve sigurnije dokazuje svoju kvazikvalitetu, provincijalnost, sivilo mediokriteta … Ali, čak i kada je likovna umjetnost u pitanju, to nije i ne može biti samo odgovornost likovnih stvaratelja. Dio odgovornosti nose i oni, jednako kao i likovna kritika. Zato se idealistički moglo nadati kako će izložba Promjena učiniti ozbiljan rez i napraviti ozbiljan pomak.

To se, nažalost, nije dogodilo iz brojnih razloga. Ali, pomaci, mali, ne onakvi kakvi su očekivani, ipak su se dogodili. Napravljena je selekcija od stručnog žirija. Dodijeljene su nagrade i to doista najkvalitetnijim ostvarenjima. Dogodila se izložba u svojoj ideji drugačija od uobičajnih, revijalnih, godišnjih izložbi DHLU u FBiH. Možda je malo, ali nešto se pokrenulo.

Maja Gagro i Tatjana Mićević – Đurić

Boris Orenčuk u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu

U utorak 28. lipnja 2016. godine u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu otvorena je izložba mladoga mostarskoga kipara Borisa Orenčuka pod nazivom Dijalektika sjena. Na izložbi koja je imala vrlo dobar odaziv publike, prigodnim riječima auditoriju su se obratili fra Vendelin Karačić, rukovoditelj Galerije, Mirko Božić, autor predgovora i mostarski književnik, sam autor te je izložbu otvorio Miro Kraljević, gradonačelnik Širokoga Brijega.

       DSC_0055

Izložba prikazuje 18 skulptura, odnosno reduciranih ljudskih figura (visine oko 1,5 m) koje pripadaju Orenčukovom ciklusu skulptura Otvorene forme. Cjelokupni ciklus bio je prikazan prošle godine u Maloj galeriji Hrvatskoga doma Herceg Stjepan Kosača, dok su na ovoj izložbi prikazane samo stojeće figure, što je svakako doprinijelo harmoničnoj atmosferi u galerijskom prostoru i upečatljivijem doživljaju izloženih djela. Također, izloženo je i 18 fotografija koje prikazuju kronološki proces koji autor treba prakticirati kako bi dobio materijal od kojega može graditi figure (od gume koja je odbačena na otpadu, preko procesa njezina spaljivanja, dok se ne dobije tanka žica koja je, izuzev postamenta, jedini materijal strukture). Sam postav djela koncipiran je u zanimljivoj formi koja se sastoji od dviju grupacija skulptura. Iz različitih pravaca one kao da se kreću prema svjetlosti koja je naglašena iznad ulaznih vrata prostorije te se tako dobiva simbolični i dinamični koncept u kojem se stilizirani ljudi kreću ka svjetlosti, odnosno nekom izlazu i novom početku. Skulpture koje partikularno odišu statičnošću, a skupno vibriraju kretnjom, iznimno su se uklopile u svjetlost i prostor Franjevačke galerije u Širokom Brijegu. Jedini tehnički nedostatak je izostanak legendi ili legende koja će posjetitelju dati preciznu deskripciju prikazanoga sadržaja.

DSC_0057

U predgovoru Mirka Božića dana je interpretacija, odnosno osebujno viđenje autora teksta na kipareva djela: Rastvarajući kostur skulpture na ovaj način i reducirajući figuru na bazičnu formu bez lica, Orenčuk otvara prostor za autonomnu interpretaciju gledatelja budući da klasične figurativne forme svojim realizmom unaprijed sužavaju polje mogućih varijabli čitanja djela. Ove skulpture u sebi kriju odjeke Giacomettijeve likovne morfologije, rastapajući siluetu gotovo do stalaktitskog nivoa, što suptilno aludira na propitivanje suštine čovjeka, a možda čak i autora samog. Miješaju se sa pop-kulturnim fenomenom zombija iz TV serije TheLiving Dead, vojska mračnih kadavera koja je umarširala u galerijski prostor i zaposjela ga svojom imperativnom pojavom.

DSC_0045Sam autor za svoja djela kaže da su ona nastala kao proces istraživanja atipičnoga materijala za standardni medij skulpture koji je involvirao u izvedbu tipične skulptorske forme – ljudske figure. Stvarane od žice iz odbačenih guma i udovoljavajući potrebi ispitivanja potencijala vertikale u skulpturi – figure izduženih ljudi, bez ruku i personaliziranih crta lica – i same su figure spontano izronile iz toga ispitivanja. Horizontalnim namotavanjem žice autor stvara specifični volumen u vertikalnoj formi pa tako žicom mumificirane figure odišu metafizičkom atmosferom. Na površini, pod utjecajem vanjskih čimbenika, žica mjestimično mijenja boju te se po figurama suptilno razlijeva gradacija toplih tonova. Također, one su podjednako samozatajne i krhke kao i prodorne i moćne – te sjedinjene u cjelinu – mogu provocirati šokantnost i odista podsjećati na nijemi marš metalnih vojnika koji korespondira s općom krizom suvremenosti. Upravo to poistovjećivanje može izazvati duboku emociju, pa čak i strah.

Sasvim je jasno da je Boris Orenčuk kipar koji u pustolovini istraživanja daje više nego što očekuje i da skromno, pa možda i nesvjesno, pomiče ne samo svoje kreativne granice, nego i granice lokalnoga kiparskoga stvaralaštva, što je razvidno i na ovoj izložbi.

Danijela Ucović

 

Boris Orenčuk rođen je u Mostaru 13. 7. 1989. godine. Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića na Odsjeku za kiparstvo završio je u Mostaru. Na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru završio Odsjek likovnih umjetnosti – smjer kiparstvo. Magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, također na Odsjeku kiparstvo. Član je: Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBIH), Udruženja likovnih umjetnika „Format“ (ULUF) i Društva hrvatskih likovnih umjetnika (DHLU). Sudjelovao je na Međunarodnom simpoziju skulpture Ostrožac, BIH 2014. i na regionalnom projektu City Lab u Sarajevu i Mostaru, koji je realiziran u programu Bauhaus Universität/MFA „Umjetnost u javnom prostoru i nove umjetničke strategije“ (Weimar). Imao dvije samostalne izložbe i dvadesetjednu skupnih izlagačkih aktivnosti.

Samostalne izložbe

2014. – Mostar, Centar za kulturu, Prva samostalna izložba skulptura

2015. – Mostar, Mala galerija Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača, Otvorene plastične forme