U Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru otvorena prodajno-humanitarna izložba studenata širokobriješke ALU

U ponedjeljak, 28. studenoga 2016. godine, u prepunoj dvorani Galerije kraljice Katarine Kosače otvorena je prodajno-humanitarna izložba studenata širokobriješke Akademije likovnih umjetnosti. Program otvorenja započeo je u 18 sati, a u njemu su sudjelovali Stjepan Skoko, dekan i redoviti profesor ALU, Beat Čolak, član Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine, te Josip Ivešić, student kiparstva na širokobriješkoj Akademiji. Početak i završetak protokola otvaranja izložbe glazbenim brojevima oplemenili su Petra Klarić i Joško Klarić.

izlozbaaluhumanitarna5Izložba je prodajnoga karaktera, a svrha joj je osiguranje sredstava za nabavu materijala koji su studentima potrebni za rad i školovanje na ALU Široki Brijeg. Obilježio ju je velik odaziv zainteresirane publike, entuzijazam mladih studenata, pozitivna energija otvorenja te ugodno druženje uz domjenak nakon što je izložba službeno proglašena otvorenom. Jednim od glavnih „nedostataka“ ove izložbe je kratko vrijeme trajanja (samo do 30. studenoga 2016. godine), ali u tome nalazimo razloga i povoda za eventualnu ponovnu organizaciju u nekom drugom galerijskom prostoru, čime bi i studenti dobili mogućnost kvalitetnije prezentacije svojega radaprodajna_izlozba_alu_mostar3

Osim što je sudjelovao u protokolu otvorenja, naš član Beat Čolak autorom je i predgovora ovoj izložbi, kojega ovom prilikom stoga donosimo u cijelosti:

 Cijena nepokolebljivosti

 Nije posve pretjerano reći da danas, barem u našim krajevima, istinski vjerovati i živjeti pravu umjetnost znači jedno. I vjera i umjetnost podrazumijevaju i neizbježno provode kroz „dolinu suza“ na putu kaljenja prave osobe, gotovo uvijek sjedinjuju patnju i teškoće s iščekivanjem nagrade koja vrlo često dolazi tek u nekoj budućnosti, na nekom drugom svijetu ili samo u sjećanjima drugih. Obje nepokorivo izbjegavaju primat materijalnosti ovoga svijeta, tragajući za duhovnim odgovorima i vrijednostima iz nekih drugih sfera, koje materiju gotovo ni ne dotiču. Ali, ono što je suština i umjetnosti i vjere u stvari je njihov paradoks: ni jedna ni druga nemaju smisla ako ostanu zatvorene u sebi, u osobi koja ih utjelovljuje i pronosi. Smisao dobivaju tek u drugoj osobi, u osobi koja ih prepozna i pretoči u vlastiti život.

Studenti Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu vjerom u umjetnost – u stvari – pokazuju čin dvostruke hrabrosti i negacije svega što im se suprotstavlja na njihovu putu. Preuzimajući odgovornost i upinjući se izdignuti iznad svojih okolnosti determiniranih društvenim stanjima, oni i svima nama nude svijetli primjer i trenutak otkrića koji ne govori o tome koliko je život težak i nepravedan, nego kolika je naša moć u mijenjanju života. Bez obzira na humanitarni karakter ove izložbe – koji uvijek neumoljivo uključuje i svojevrsni sažaljivi ili barem empatični osjećaj – ona je sama po sebi trijumf i veličanstveno obrtanje vrijednosti. Ovi mladi naraštaji u ovoj izložbi zapravo umjetnošću pobjeđuju teškoće stvaranja umjetnosti, kapitulacijom nagovještavaju daljnji rast. Njihovo je stvaralaštvo i entuzijazam odraz snage talenta, čvrstoće duha i drske mladosti koja se ne da ukalupiti i prihvatiti mjere nasušne egzistencije koja iza sebe ne ostavlja ništa kao prilog i dar ovome svijetu, pa ni onome koji egzistira.

Kao što lirska pjesma intonaciju, ritam i ekspresiju ne definira posve u sebi, nego dio svojih kvaliteta povjerava i prepušta čitatelju – predajući se tako trajnoj stvaralačkoj igri reinterpretacije i dovršavanja – tako je i umjetnička izložba ovih mladih studenata širokobriješke ALU izbjegla završnu riječ. Umjesto toga, ona je samo postavila pitanje. Odgovor na ovo pitanje i smisao koji će sa sobom iznjedriti ovisi o nama. Umjetnost je uvijek pozitivan i nesebičan čin, čin darivanja i obogaćivanja. Ipak, polovica vrijednosti dara uvijek ovisi o onome koji ga prihvaća i prepoznaje…

Beat Čolak

Diplomska izložba i svečana promocija studenata ALU Široki Brijeg

U četvrtak 24. studenoga 2016. godine u 18 sati u prostoru Galerije Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu započela je svečana promocija diplomiranih studenata 17. naraštaja širokobriješke ALU. Na promociji je svoje zaslužene diplome primilo 15 diplomanata, na Grafičkom odjelu: Tomislav Buconjić, Dino Colić, Nikolina Gvozden, Anja Perić Marić, Stipe Mihaljević, Jure Pešorda, Martina Vasilj; na Kiparskom odjelu: Ante Anušić, Boris Cikač, Zrinka Ružičić; te na Slikarskom odjelu: Anđela Ljubić, Maja Mezga, Kristina Perić, Ivona Stojić i Denis Vučić.

Svečana promocija otvorena je i uveličana studenskom himnom “Gaudeamus igitur”, koju je – kao i druge glazbene brojeve – izvodio bend “Trio next”.

Riječi dobrodošlice i poruku diplomandima uputio je dekan širokobriješke Akademije likovnih umjetnosti i redoviti profesor, Stjepan Skoko. Nakon njega, nazočnima se obratio prorektor za znanost i razvitak, prof. dr. Ivo Čolak, a diplomsku izložbu čitanjem vlastitoga predgovora predstavila je doc. dr. art. Silva Radić. U predgovoru naslovljenom Poput gutljaja kave uz kocku čokolade, između ostaloga, zapisala je:

“Promatrajući ovogodišnja djela diplomanata ALU Široki Brijeg može se uočiti zajednička crta koja govori o čovjeku danas, suočenom s mnogim egzistencijalnim izazovima. Bilo da je riječ o čovjeku ogoljenom od svih utjecaja koji u svojoj životnoj ‘kutiji’ diše ono što je njemu svakodnevno i najbitnije, ili je riječ o oponašanju koje dovodi do iskoraka od ‘prosječnosti’ ili ‘zadovoljavajućega’ zahvaljujući osjećajnom i voljnom momentu unutar bića…, ili u svakoj od naznačenih ‘predstava’ čovjek se nikako ne može osjećati usamljenim. (…) Istinska dubina pojedinih djela ostaje intima stvaratelja (u jednini i množini), jedino on(i) znaju simboliku poteza iz srca i suštinu autorova doživljaja. To je jedino ispravno, jer će recipijent (uz nužno pojašnjenje segmenta procesa i stvaranja) stvoriti vlastiti doživljaj i doživjeti vlastitu priču promatrajući određeno djelo. Stvarateljska će srodnost ostati učahurenom u izvornost ljubavi, posvećenosti, istine i veličine djela. Takvo djelo i takva srodnost moraju biti životni, moraju biti sam život.”

            Svečanu promociju diplomiranih studenata širokobriješke ALU pratila je i izložba njihovih diplomskih radova. S obzirom na to da cilj ovoga teksta nije opsežan osvrt na pojedinačne izraze sada već diplomiranih studenata, možemo dati tek opći dojam. Svakako se u cjelini prepoznaju individualne tendencije svih umjetnika, kao i utjecaji njihovih mentora i profesora na njihova stvaralaštva u nekima od izloženih ostvarenja. Svaki od tih umjetnika sada započinje vlastiti i od sada posve samostalni razvoj, na kojemu im treba zaželjeti svu sreću i uspjeh u trudu. Ocjenjujući prema onome što se moglo vidjeti na ovoj izložbi, potencijala svakako ima te – uz uloženi trud – u mogućnosti uspjeha i napretka nema razloga sumnjati.

Međutim, jedna od stvari koja „upada u oči“ i na koju treba upozoriti, svakako je određena „mlakost“ u pripremi, logistici i organizaciji diplomske izložbe. Shvaćajući važnost i prestiž djelovanja Akademije likovnih umjetnosti u našim krajevima i u sklopu Sveučilišta u Mostaru, nije lako shvatljiva stanovita „skromnost“ u pripremi događaja kojim se bivše studente otiskuje u svijet samostalnih i odraslih umjetnika. Prije svega, izloženi radovi prikazani na obodnim zidovima Galerije popraćeni su tek malenim papirićima s imenom i prezimenom autora tih djela, bez naslova, dimenzija i drugih informacija od kojih se inače sastoje legende. Katalog je izrađen u obliku deplijana, a sadržaj mu se sastoji od naslovne stranice, sitnih reprodukcija po jednoga djela svakoga diplomanda, predgovora općega karaktera koji teži objediniti izraze svih umjetnika te popisa diplomiranih studenata. Imajući u vidu skorašnju prodajnu izložbu djela studenata širokobriješke Akademije u Mostaru (ponedjeljak, 28. studenoga 2016. godine, HKD HS Kosača), kojom se namjeravaju prikupiti sredstva za nabavku studentima potrebnih materijala, i prisjećajući se donedavnih opsežnih kataloga s kvalitetnim reprodukcijama i tekstovima koji su imali uvodni općeniti dio i osvrt na svakoga pojedinoga umjetnika, ne može se izbjeći spoznaja o degradaciji i silaznoj putanji. Ipak, želimo vjerovati da se radi tek o privremenim „maglama“ iza kojih će zasjati vedrija budućnost.

Beat Čolak

Franjevačka galerija Široki Brijeg gostovala s izložbom Vanje Radauša u Sarajevu

U srijedu navečer, 9. studenoga 2016., u Galeriji Novi hram u Sarajevu otvorena je gostujuća izložba Franjevačke galerije Široki Brijeg. Franjevačka galerija gostovala je s izložbom Veliko u malenom, koja se sastoji od 40-ak djela Vanje Radauša koja su dijelom fundusa ove galerije.

Postav izložbe napravio je akademski slikar Josip Mijić. Otvorenje izložbe predvodio je Boris Kožemjakin, predsjednik Židovske općine u Sarajevu, a uz njega su sudjelovali i fra Vendelin Karačić, rukovoditelj umjetničkoga programa Franjevačke galerije Široki Brijeg, te Beat Čolak, povjesničar umjetnosti, član Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine i autor predgovora.

Boris Kožemjakin i fra Vendelin Karačić govorili su o kontekstu i važnosti suradnje Galerije Novi hram u Sarajevu i Franjevačke galerije Široki Brijeg. Beat Čolak nazočnima je ukratko predstavio život te umjetnički karakter i opus velikoga hrvatskoga umjetnika Vanje Radauša, a on je i autorom predgovora Veliko u malenom, kojega donosimo u cijelosti.

 

radaus

Veliko u malenom

Promatrati riječni rukavac i prema njemu suditi o rijeci nije lako, a ni posve ispravno. U njemu mogu izblijediti žive boje glavne riječne struje, mogu se razrijediti minerali koje voda nosi sa sobom, može posustajati životna sila koja rijeku uvijek gura naprijed, do logičnoga kraja, do utrnuća u drugom. Ipak, i rukavac je dio matice i s maticom je neraskidivo vezan istim izvorom i istim duhom, duhom darivanja životvorne vode žednim krajevima.

Vanja Radauš vjerojatno je najplodniji hrvatski umjetnik XX. stoljeća, a u raznovrsnoj i gotovo grozničavoj umjetničkoj djelatnosti izražavao se kao kipar, slikar i pjesnik. Njegov život i stvaralaštvo zrcalili su intelektualni nemir ovoga umjetnika i društveno-političke prilike doba u kojem je odrastao, stasao i sazrijevao. Učeći od najvećih hrvatskih kipara toga doba – Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Ivana Meštrovića – te proučavajući djela svjetskih kiparskih prethodnika i suvremenika, sabirao je spoznaje i baštinio utjecaje iz kojih će iscizelirati vlastiti prepoznatljiv i nedvosmislen izričaj.

 Stoga je pri interpretaciji ovih izdvojenih djela takve individue – koja je, pored toga, najvažnija djela ostvarila u kiparskom mediju – u fundusu Franjevačke galerije Široki Brijeg nužno imati na umu da su ona tek dio mozaika koji je za života stvarao i stvorio Vanja Radauš.

Na ovoj izložbi prikazani su njegovi crteži i slike koji se motivski protežu od figuralne, preko mrtve prirode i florealne pa sve do apstraktne motivike, u kojoj je jezik likovnih elemenata i oblika, geometrijskih i organskih, uzvišen i uzdignut na razinu i vrijednost samoga motiva. Figuralika je ponajviše vezana za izolirani ljudski lik, istaknut tamnim konturama pred praznom bjelinom pozadine, ali se preko genre scena proteže i do erotikom protkanih ženskih aktova. Ni u jednom od tih prizora, međutim, detalj ne nadvladava te se nipošto ne može govoriti o želji za prikazivanjem fizionomije likova i postizanjem vjerodostojnih portretnih obilježja. Namjesto toga, psihologija i karakter lika upisani su u oblikotvorne elemente djela, u tonove i nijanse boje, u debljinu i sigurnost ili uskoću i fluidnost linije, u odnos punoga i praznoga…

S nekoliko skicoznih, ali vješto vođenih oblikotvornih poteza, Vanja Radauš predstavlja ljudski lik u njegovim osnovnim naznakama, a oku promatrača ostavlja vizualni užitak u likovnim pretakanjima i prepletanjima uskih i širokih, vijugavih i poletnih s ukočenijim i smirenijim linijama i oblicima… Pulsirajući i živi ritam poteza otkriva radost i užitak stvaranja neopterećena konačnim definiranjem oblika. Umjesto toga, recipijentu je prepušten jednokratan i osebujan doživljaj, igra dovršetka likovnoga djela, koja mora biti jednako živa i produhovljena kako bi bila komplementarna i ravnopravna igri njegova stvaranja.

Florealni motivi svojim su prirodnim oblicima – oštrinom ili oblinom lišća, tankom plohom ili nabubrelim volumenom, kao i živom jedrošću ili boležljivom uvelošću – zahvalno polje nadahnuća na kojem umjetnik provjerava vlastita crtačka iskustva i umijeća.

Jednako kao u motivu, umjetnik je inspiraciju i poticaj pronalazio i u materijalu, čiju izvornu prirodu i energiju udahnjuje u likovna djela. Radauš tako na sličan način stvara i slike, u kojima boja sa svim svojim potencijalima i nestalnostima nudi brojne asocijativne mogućnosti, koje ni ne moraju biti „ispunjene“ jer ih sama ekspresivna vrijednost i estetska kvaliteta čine cjelovitima. Prepuštajući simetriji i ravnoteži bojanih ploha da izraze vjeru u ravnotežu životnih datosti, a pokojem naglasku ili odstupanju da stvori iznenađujući trenutak i privuče svježinom neočekivanoga, umjetnik je ostvario izuzetno sugestivan govor likovnih elemenata i materijala koji promatrača naprosto uvlači u nutrinu djela.

Vanja Radauš umjetnik je izrazite likovne senzibilnosti i stvaralačke nadahnutosti. Njegova ovom prigodom izložena djela – iako ne pripadaju skupini najreprezentativnijih – možda su tek uvod i uvid u njegov opus i likovne mu kvalitete, ali nedvojbeno su i ostvarenja koja nas pozivaju da propitamo vlastite životne, velike vizije i usmjerenja te njihove refleksije u malim i naizgled nebitnim životnim dogodovštinama. Jer, vrlina je čista samo ako je trajna.

Beat Čolak

 

 

Zaključci sa subregionalnog sastanka Nacionalnih komiteta ICOMOS-a

Vrlo smo sretni što možemo objaviti izviješće sa subregionalnog sastanka Nacionalnih komiteta ICOMOS-a koji je održan u Sarajevu krajem rujna. Tom prilikom, sudionici sastanka, predsjednici nacionalnih komiteta Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i  Srbije posjetili su Mostar i Počitelj. U obilasku im se pridružila predsjednica DPUmH-a, Tatjana Mićević – Đurić-

Zahvaljujemo predsjednici NK ICOMOS-a BiH, dr. Vjekoslavi Sanković Simčić na izvješću o tom događaju koje donosimo u cijelosti:

 

Report on the Sub-Regional Group Meeting held in Sarajevo

26 September 2016

ICOMOS NC in Bosnia and Herzegovina

In collaboration with the NCs of Albania, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia and Slovenia

On Monday, 26 September 2016, NC in Bosnia and Herzegovina convened the presidents and representatives of seven NCs from the region. Following the Dubrovnik – Valletta Principles for the ICOMOS National Committees (2009) and Ljubljana Statement of Cooperation (2011), the Sub-Regional Group held a conference on Reconstruction.

In accordance with the plans of ICOMOS to prepare an international document on the subject of reconstructions, representatives from six NCs held papers on reconstructions in their countries. Here are the names of the speakers and titles of the presentations:

Marko Stokin, Reconstructed Cultural Heritage in Slovenia

Marko Špikić, Reconstruction problems in contemporary Croatia

Branka Šekarić, Reconstruction in the context of heritage preservation in Serbia

Snježana Simović Cable Car in Kotor – Heritage Impact Assessment Process

Lazar Šumanov, Some debatable cases of the architectural heritage reconstruction in Macedonia

Vjekoslava Sanković Simčić, Reconstruction / Rehabilitation in Federal Legislation

The hosting NC on 27 and 28 September organized a trip to Mostar and Počitelj, enabling the participants to deepen the discussions initiated on Sarajevo meeting.

Presentations in Sarajevo on 26 September were followed by a discussion on the practical experiences and problems of reconstructions in the region. Affirming that:

1 Reconstructions became increasingly present in the region, not only as a result of the destructions of war or natural disasters;

2 Reconstructions are very often carried out without previously ensured criteria, sometimes against the best practices of ICOMOS, and that the misunderstanding and abuse of professional terminology often lead to arbitrariness and hypothetical interventions;

3 Contrary to best ICOMOS practices, decisions on performing of reconstructions on damaged monuments and sites are frequently made without the knowledge of conservation community and the public, or they are made by the conservation professionals and public servants without transparent dialogue with the general public;

4 Reconstructions in the region are often carried out by the representatives of political and religious groups in pursuit of their missing identity and, bypassing the international charters and standards, these groups tend to employ the unprofessional restorers;

The participants of the Sub-Regional Conference conclude that:

1 Reconstructions should be a part of the public discourse (collective commemoration, dealing with trauma and memory), but conservation professionals should have an important, if not the key, role in the process;

2 Reconstructions should be discussed and prepared by a quality, thorough, and efficient formation of the relevant interdisciplinary professionals, of general public and all the implied stakeholders. The involved authorities should continually engage in inventorying of the documentation on architectural heritage as part of the preventive conservation;

3 All segments of the concerned society should be informed that there are alternatives to reconstructions. Conservation standards and methodologies should not be used as a tool in political evocation of the past, especially if it implies discriminatory acts;

4 Transparency, sharing of knowledge and interdisciplinary professional education on the regional level can contribute to better cooperation and acceptable results.

In Sarajevo, 26 September 2016

Vjekoslava Sanković Simčić, president   ICOMOS in Bosnia and Herzegovina

Edlira Çaushi, president ICOMOS Albania

Marko Špikić, president ICOMOS Croatia

Lazar Šumanov, president ICOMOS Macedonia

Snježana Simović, ex president ICOMOS Montenegro

Branka Šekarić, president ICOMOS Serbia

Marko Stokin, president ICOMOS Slovenia

DPUmH na Jesenjem likovnom salonu

Sinoć 25. 10. 2016. godine u Galeriji kraljice Katarine Kosače u HD hercega Stjepana Kosače otvorena je godišnja 20161025_1946021izložba Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji BiH tradiconalni Jesenji likovni salon. Na otvorenju su bili i članovi našeg društva, a Danijela Ucović je sudjelovala u radu žirija koji je ovaj put dodijelio nagradu Josipu Mijiću. Na taj način nastavljena je uobičajena dobra suradnja između naše dvije udruge.