Novosti iz travnja 2019. godine

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine neko vrijeme je mirovalo u svojim aktivnostima. Nismo se oglašavali povodom ne malobrojnih i ne nevažnih likovnih i drugih zbivanja o kojima naša struka ima nešto kazati. No, to ne znači da pojedini članovi Društva nisu djelovali.

Osobito smo ponosni na kolegicu Amilu Puzić, koja je zajedno s još jednom Mostarkom, Anjom Bogojević i talijanskom povjesničarkom umjetnosti, Claudiom Zini, koja trenutno živi i radi u Sarajevu, dio kustoskoga tima koji je radio na pripremi paviljona Bosne i Hercegovine za 58. Bijenale suvremene umjetnosti u Veneciji. Na ovogodišnjem Bijenalu Bosnu i Hercegovinu predstavlja Danica Dakić s umjetničkim radom Zenica – Trilogija. Bijenale traje od 11. 5. do 24. 11. 2019. godina, a otvaranje je bilo upriličeno 9. 5. u 18 sati. Nadamo se da će nam Amila dati ekskluzivni uvid u reakcije na BiH paviljon, ali i na cjelokupno ovogodišnje Venecijansko bijenale.

Također, u ovom prvom javljanju nakon pauze, moramo se osvrnuti i na sudjelovanje DPUmH-a u dosadašnjim pripremama za kandidaturu Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine. Naime države koje nisu članice Evropske unije imaju pravo svake treće godine kandidirati se za tu prestižnu titulu koja garantira ne samo kvalitetu predloženih programa, nego i postojanje baze za daljnji razvoj i rast kulture općenito. Ovisno o visini izdvojenih sredstava, gradovi nositelji titule, uspijevaju osigurati potrebne infrastrukturne objekte, oživjeti pojedine ustanove, pokrenuti određene programe dužeg trajanja. Od početka rada na pripremi kandidature DPUmH je aktivno uključen kroz Forum, ali i radni tim. Vjerujemo, uspijemo li dobiti tu prestižnu titulu, kako će se naših prijedlozi vezani za promociju i interpretaciju našeg kulturno-povijesnog i umjetničkog nasljeđa, kao i suvremenu umjetničku produkciju, realizirati i na taj način doprinijeti kvaliteti kandidature i programa Mostara 2024, ali i afirmaciji i promociji naše struke.

Bez obzira na ishod mostarske kandidature za EPK, Mostar kao grad u kojem doista ima puno vrijednih kulturnih zbivanja, često je u prilici uživati u povlasticama pravog kulturnog centra. Izložba slika Vlahe Bukovca koja je u Mostaru u okviru manifestacije Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice Hrvatske bila postavljena u Galeriji Aluminij u razdoblju 19. 3. – 19. 4. 2019. godine jedan je od takvih događaja. Zabilježila je rekordan broj posjetitelja, što nije čudno s obzirom na važnost i veličinu slikara Vlahe Bukovca o kojem naš član Tomislav Ćavar, između ostalog piše: ” … Iako je bio akademski slikar i predstavnik akademizma, njegovi portreti su bili živi, a ambijent u  kojem se nalazila portretirana osoba, prštao je slobodnim potezima kista u impresionističkoj maniri. Vlaho je bio sposoban uspostaviti kontakt s portretiranim modelom i napraviti psihološku analizu u najkraćem vremenskom roku, a da formalno ne ostane u drugom planu. Dolaskom u Zagreb donosi nove trendove u hrvatsko slikarstvo koje je ”prežvakavalo” zaostale barokne, rokoko i klasicističke forme. Unosi svjetlost u tamni kolorit i učmale forme dotadašnje hrvatske umjetnosti, osuđene većinom na putujuće slikare i slikare amatere bez formalne naobrazbe. Vlaho postaje duhovni mecena svim mladim slikarima toga doba u Hrvatskoj i svjetlonoša novog kolorita. Osniva Zagrebačku šarenu školu oko koje se okupljaju svi nositelji hrvatske moderne, te na taj način daje smjernice hrvatskom modernom slikarstvu i definira njegov razvoj, stavljajući nekoliko umjetnika pod zajednički nazivnik koji slijede njegovu slikarsku maniru i svijetlu paletu. Umjetnici koji prate Vlahu izlažu pod njegovim vodstvom na Salonu 1898. godine. Izložbu priređuje Društvo hrvatskih umjetnika nakon što se skupina mladih umjetnika okupljenih oko Vlahe Bukovca otcijepila od Društva umjetnosti Ise Kršnjavoga. Na taj način Vlaho i mladi umjetnici ustaju protiv tradicionalnih, akademskih šablona tražeći punu individualnost i slobodu izričaja i usmjeravaju hrvatsko slikarstvo u suvremene europske tijekove udarajući  mu sudbonosni pečat za daljnji razvoj.”

Još jedan važan događaj obilježio je mjesec travanj. U manastiru Žitomislić, 7. 4. 2019. godine otvoren je muzej u kojem su izložena blaga iz manastirske riznice. Ikone, knjige i srebro iz riznice tijekom rata je bilo izmješteno, dijelom restaurirano i sada vraćeno u manastir. Objekt smješten sjeverno od ulaza u dvorište manastira  uređen je za potrebe muzeja prema svim pravilima muzejske struke. U staklenim vitrinama su izložene stare knjige i srebreni predmeti, a na neutralno obojenim zidovima su postavljene ikone. Tih pedesetak ikona srpske, kretske i ruske provenijencije, među kojima se nalaze radovi nekih od najvažnijih srpskih slikara iz 16. i 17. stoljeća, kao što su Georgije Mitrofanović i majstor Radul, kao i neki reprezentativni primjeri kretskog ikonopisa, predstavljaju jednu od tri najveće i najreprezentativnije zbirke ikona u Bosni i Hercegovini. Autorica postava je dr. Ljiljana Ševo, povjesničarka umjetnosti iz Banja Luke.

Na kraju, donosimo i informacije o aktivnostima u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg koje nam je poslao naš član, Beat Čolak. U travnju je bila upriličena izložba Ivana Branka Imrovića pod nazivom „Crtačev dnevnik“ na kojoj je bilo izloženo 95 radova koje je umjetnik donirao toj instituciji.  Izložbu prati i kvalitetno opremljeni 16-stranični katalog s predgovorom pod naslovom „Stvaralački kontinuum“ kojeg je napisao član DPUmH-a Tomislav Ćavar, posebno ističući „kako se umjetnik s lakoćom kreće kroz različite teme i uspijeva ih u potpunosti realizirati i doreći“.

Oglasi

Izložba Zbirke umjetnina Nedeljko Gvozdenović

U gornjem izložbenom prostoru Galerije kraljice Katarine Kosače u srijedu, 31. siječnja 2018. godine, otvorena je izložba Zbirke umjetnina Nedeljko Gvozdenović iz fundusa Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače. Otvorenjem izložbe obilježena je trideseta godišnjica smrti istaknutog slikara Nedeljka Gvozdenovića koji se rodio u Mostaru 24. veljače 1902. godine. Umjetnik je u rodnom gradu proveo djetinjstvo i mladost, školovao se i otkrio ljubav prema učenju stranih jezika, a posebno prema slikarstvu. Nakon završene Klasične gimnazije 1922. godine Gvozdenović odlazi na školovanje u München, ali već 1924. godine se vraća u Mostar gdje se prvi put ozbiljnije posvetio slikarstvu te zahvaljujući sredstvima koje je stekao prodajom nekoliko slika, 1926. godine odlazi u Beograd gdje je živio i radio do smrti 1988. godine.

Izloženi radovi su dio Zbirke umjetnina Nedeljko Gvozdenović koje je umjetnik  poklonio rodnom gradu Mostaru 1980. godine. Na svečanom otvorenju izložbe govorili su ravnatelj Kosače Danijel Vidović koji je ističući vrijednost Gvozdenovićeva dara Mostaru naglasio kako je važno prisjetiti se onih koji su materijalno i duhovno obogatili svoj grad. Na život i djelo Nedeljka Gvozdenovića osvrnula se povjesničarka umjetnosti i članica DPUmH-a Dajana Šudić Karačić koja je napisala i predgovor za katalog izložbe, a dio posvećen Zbirci umjetnina Nedeljko Gvozdenović donosimo u cijelosti:

Zbirka umjetnina Nedeljko Gvozdenović nosi naziv po istoimenom slikaru i njezinom darovatelju Nedeljku Gvozdenoviću koji je dio svojih umjetničkih radova 1980. godine poklonio rodnom gradu Mostaru. Zbirka je pohranjena u depou umjetničke Galerije kraljice Katarine Kosača i broji 66 djela izrađenih u različitim likovnim tehnikama od ulja na platnu, ulja na šperploči, akvarela, tempera, crteža do onih izrađenih u kombiniranim tehnikama. U Zbirci umjetnina Nedeljko Gvozdenović se nalaze umjetnička djela koja nam donose čitavi raspon motiva koje je umjetnik prikazivao, a među kojima se ističu pejzaž, mrtva priroda, figura u interijeru, interijer s raznovrsnim i običnim predmetima i paravanima. Jedan od čestih motiva su i ptice koje postavlja u različite ambijente i prikazuje ih u letu ili statične, postavljene na postamente poput skulptura. S obzirom da većina radova iz zbirke nemaju navedene datume ne možemo ih staviti u kronološki slijed njihova nastanka, a na osnovu onih djela koja su datirana, trenutno nam je poznato da je najstarije djelo u zbirci iz 1941. godine dok je najmlađe iz 1979. godine. Također, Gvozdenovićeva djela koja pripadaju ovoj zbirci ne možemo svrstati u određenu fazu umjetnikova stvaralaštva. Čak i ako govorimo o njegovom cjelokupnom stvaralačkom opusu bilo bi teško dijeliti ga na određene cjeline i razvojne faze. No, činjenica je da smo kroz sadržaj zbirke dobili uvid u one segmente Gvozdenovićeva rada koji se tiču njegovog umjetničkog istraživanja, nadogradnje i razvoja. Bilo da se radi o uljima na platnu, temperi ili kombiniranim tehnikama, na njegovim radovima uočavamo stalnu težnju ka ostvarenju ravnoteže u prostoru gdje u tom procesu ponekad glavnu ulogu pridaje boji, a ponekad predmetima koje smisleno raspoređuje kako bi ostvario balans cjelokupnog prikaza. Na slikama interijera često nalazimo predmete koji nam se na prvi pogled mogu učiniti sasvim beznačajni, štoviše kao da su zalutali u predstavljenu kompoziciju. No ako razložimo kompletnu arhitektoniku slike i dublje zađemo u identifikaciju njezine izgradnje, uviđamo da su upravo takvi predmeti elementi koji su kompoziciji potrebni kako bi slikarska cjelina bila potpuna. Na prikazima mrtvih priroda vaze, svijećnjaci i ostali ukrasni predmeti su sredstva kojima Gvozdenović ostvaruje željenu prostornost slike, dok su pejzaži primjeri na kojima boja ima primarnu ulogu u izgradnji i oblikovanju prostora. Nižući plohe kontrastnih boja Gvozdenović stvara perspektivni prikaz,a mekim prijelazima i tonovima stapa kontrastne površine i tako prizorima daje notu lirske profinjenosti svojstvene njegovom umjetničkom izrazu. Iako nije bio sklon apstrakciji Gvozdenović joj povremeno pribjegava, ali samo u svrhu redukcije predmeta nad kojima opet boja dobiva prednost pri izgradnji arhitektonike slike, no i u takvim djelima uporište kojeg se držao uvijek je bilo u realnom svijetu, u svemu onome s čime se susretao u svojoj svakodnevici. U crtežu se Gvozdenović iskazuje zavidnom tehničkom izvedbom pri modelaciji forme pa tako na trinaest crteža, koliko ih zbirka posjeduje, imamo priliku vidjeti poteze kojima reduciranom linijom ističe volumen oblika i dubinu prostora, ali i bogatije modelacijske izvedbe u kojima sjenčenjem dokida liniju i postiže punoću crteža.                                                                                                                                              Među Gvozdenovićevim djelima koja pripadaju zbirci pronaći ćemo i ona ostvarenja koja svjedoče o umjetnikovom istraživačkom pristupu u pojedinim radovima gdje pomnim promišljanjem i opreznim akcijama na platnu, prožimanjem horizontala i vertikala kontrastnih boja i naizgled nasumično postavljanih predmeta, postiže potpunu harmoniju i ravnotežu kompozicije slike. Upravo su takva djela, kojima Gvozdenović potvrđuje svoju izvrsnost i kvalitetu tehničke izvedbe, doprinijela izrazitoj umjetničkoj vrijednosti ove zbirke.”

Izložba je organizirana pod pokroviteljstvom Grada Mostara i bit će otvorena do 24. veljače 2018. godine.

 

A jedno jutro je osvanula ograda…

Predsjednica DPUmH-a je dala intervju o stanju zaštite kulturno-povijesnog nasljeđa u mostarskome Starom gradu. Intervju se može pročitati na: https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/intervjui/tatjana-micevic-duric-a-jedno-jutro-je-osvanula-ograda i https://www.facebook.com/oslobodjenjeba.

Nadamo se da će taj intervju makar malo doprinijeti razvoju svijesti o važnosti kulturno-povijesnog nasljeđa i potrebi njegove zaštite i čuvanja.

Radovi u Starom gradu (4)

Točno prije mjesec dana, 4. 12. 2017. godine, prvi put smo se oglasili zbog radova koji su bili započeti u Starom gradu u Mostaru, u zoni koja je upisana na Listu nacionalnih spomenika BiH, prostoru koji se naslanja izravno na zonu obuhvata dobra upisana Listu UNESCO-a. Dopisi su upućeni Federalnoj inspekciji, nadležnoj za sve nacionalne spomenike BiH, Komisiji za očuvanje

nacionalnih spomenika i Područnom uredu UNESCO-a u BiH. O reagiranjima na te dopise pisali smo u prijašnjim objavama, a ona se svode na par kratkih odgovora u stilu “razmotrit ćemo…” i na usmene informacije o zaustavljanju radova i pečaćenju gradilišta.

     

No, kako slike pokazuju, radovi nisu zaustavljeni, nego je objekt izvana već gotovo završen.

Zato, ponovno postavljamo pitanje o odgovornosti. Izgleda da ćemo se ovaj put morati obratiti i višim instancama, onima za koje smatramo da moraju biti upoznati sa stanjem svjetskog kulturnog dobra, kao što je Stari grad u Mostaru, budući da nas naše nadležne institucije i službe ne žele čuti.

 

 

Radovi u Starom gradu (3)

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine nakon objave informacija o nepoduzetim mjerama u vezi s radovima u Starom gradu u Mostaru 4.12. 2017. goodine od voditelja Područnog ureda UNESCO-a u BiH, gosp. Siniše Šešuma, dobilo je usmenu informaciju kako je gradilište zapečaćeno.

Nakon deset dana od tada, radovi na objektu su dalje odmakli, a aktivnosti ni u kom slučaju nisu obustavljene, kako pokazuje slika od 14. 12. 2017. godine.

Čini se kako nadležne institucije nemaju snage, načina ili volje zaustaviti devastiranje zaštićenog prostora. Takva situacija je nedopustiva u gradu čija stara jezgra je uvrštena na listu svjetske baštine i u državi koja ima svoga predstavnika u UNESCO-vu Komitetu za svjetsku baštinu. Naime, na 21. plenarnoj sjednici Generalne skupštine zemalja članica potpisnica Konvencije o svjetskoj baštini, po prvi puta u povijesti, u Komitet je izabran predstavnik Bosne i Hercegovine. Komitet za svjetsku baštinu je jedno od najvažnijih tijela u čitavom sustavu UN organizacija. Sastoji se od 21 člana i, među ostalome, odgovoran je za razmatranje kandidatura i donošenje odluka o prihvaćanju dobara kulturnog i prirodnog nasljeđa na UNESCO-ovu listu Svjetskog nasljeđa.

Ulazak BiH u Komitet veliko je priznanje i predstavlja veliku priliku za snažniju promociju države na svjetskoj razini. No, nažalost, primjer onoga što se unatoč nastojanjima struke događa u Starom gradu u Mostaru, nikako neće doprinijeti potvrđivanju takvog statusa države i grada s dobrom upisanim na Listu svjetske baštine i vrlo jasno relativizira vrijednost Liste svjetske baštine, Komiteta za svjetsku baštinu gdje svoga predstavnika ima i zemlja u kojoj se događaju takve stvari te UNESCO-a kao organizacije koja ne čini ništa ili ništa ne može učiniti. Ovom prilikom se i ne osvrćemo na lokalne institucije, jer najviša državna instanca, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uporno ignorira svaki naš dopis i uopće se ne oglašava o postojećem problemu u mostarskoj jezgri.