Arhiva Kategorije: Novosti

Novosti iz svibnja 2019. godine

Protekli mjesec, svibanj/maj  2019. godine, u kontekstu likovnih zbivanja neprijeporno je obilježen otvaranjem 58. Bijenala suvremene umjetnosti u Veneciji,  jedne od najvažnijih i najprestižnijih smotri suvremene likovnosti u svijetu. Bijenale traje od 11. 5. do 24. 11. 2019. godina. Članica DPUmH-a Danijela Ucović obišla je ovogodišnje Bienale i napisala:

” Međunaroda izložba vizualnih umjetnosti, 58. Venecijanski bijenale 2019., održava se  od 11. svibnja do 24. studenog 2019. pod vodstvom umjetničkog direktora Ralpha Rugoffa iz Londona s nazivom ‘May You Live in Interesting Times. Centalna izložba Bijenala podijeljena je na dva dijela, dio u Arsenalu i dio u Giardinima. Neke zemlje, poput Bosne i Hercegovine, svoje paviljone su imale u venecijanskim palačama.

Sun & Sea (Marina)

Big Wheel

Dobitnik Zlatnog lava za najbolji paviljon 2019. je Litva. Instalacija i performans Sun & Sea (Marina) praćena operom, koja je postavljena na pješčanoj plaži na kojoj se ljudi razonode, ima poruku koja se odnosi na globalno zatopljenje, ekološke probleme i nepostojanje svijesti o posljedicama današnjice na budućnost. Posjetitelji s balkona prate performans. Izvodi se jednom tjedno, subotom. Najboljim umjetnikom Bienala 2019. proglašen je Amerikanac Arthur Jafa koji se predstavio radom Big Wheel na temu propitivanja industrije i tehnološke zaostalosti pojedinih dijelova Amerike.

Neki od radova koji su izazvali pažnju kod publike su:  rad kineskih umjetnika Yuan i Peng Yu Suna Can’t Help Myself  iz 2016. godine koji prikazuje u zatvorenom staklenom prostoru velikog roba koji uz čudnovate zvukove skuplja po staklima i podu crvenu tečnost koja simbolizira krv; rad/izložba u belgijskom paviljonu Mondo Can, inače nagrađena specijalnim priznanjem žirija, na kojoj su Jos de Gruyter i Harald Thys postavili automatizirane lutke – predstavnike različitih slojeva društva i zanata, ne bježeći ni od onih koji prikazuju najniži sloj društvene hijerarhije.

Zemlje bivše Jugoslavije na Bijenalu predstavili su sljedeći umjetnici:  Danica Dakić (Bosna i Hercegovina) radom  Zenica – trilogija, Igor Grubić  (Hrvatska)  Tragovima nestajanja (u tri čina), Vesko Gagović  (Crna Gora) radom Odiseja, Đorđe Ozbolt (Srbija)  Povratkom gubitka memorije, Marko Peljhan (Slovenija) s Here we go again… i Nada Prlja (Sjeverna Makedonija) radom Subverzija u crvenom.

Bosanskohercegovački paviljon

Umjetnička djela na Bijenalu, na tragu naziva izložbe, problematiziraju goruće realitete, narative i meta-narative suvremenosti. Okrenuta su propitivanju društvenih i političkih koncepata u odnosu na ljudsku prirodu. Umjetnicima se nameću i teme migrantskih kriza, rodnih pitanja, sunovrata uvriježenih kultura i identificiranje s  novima. Konceptualno se postavljaju povijesna gibanja, a često se za potpuni izraz ideje koristi sustav simbola. Publici su najzanimljivija djela u kojima se  kreativnost spaja s dosezima suvremene tehnologije. Na izložbi su zastupljeni slikarstvo i kiparstvo u istom omjeru kao i novi mediji. Iako izložba propituje sadašnjost, time je okrenuta budućnosti civilizacije i čovjeka.

Na 58. Venecijanskom Bijenalu umjetnost je iskazala snažan društveni aktivizam i spremnost da se na kolektivno utječe kreativnošću.”

Za našu sredinu događaj od velike važnosti bila je Interacademia 2019, treće okupljanje profesora s likovnih akademija ili srodnih institucija iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja. Dvoje članova Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine, Danijela Ucović i Beat Čolak, aktivno je sudjelovalo u odabiru radova, pisanju predgovora, pripremi i postavu izložbe te u govoru na samom otvorenju izložbe.  Projekt Interacademia 2019 zaključen je u posljednjim danima mjeseca svibnja konferencijama u Mostaru i izložbom na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu. Pripreme za ovaj projekt trajale su dulje vrijeme, a 29. svibnja u Hrvatskom domu „Herceg Stjepan Kosača“ u Mostaru održana je konferencija o kulturnoj suradnji te je u večernjim satima u Širokom Brijegu svečano otvorena izložba na kojoj je radove izložilo 18 likovnih umjetnika koji djeluju na devet umjetnički orijentiranih institucija uključenih u ovaj projekt, tj. na Studiju likovne umjetnosti Akademije umjetnosti Banja Luka (Univerzitet u Banjoj Luci), Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevo (Univerzitet u Sarajevu), Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg (Sveučilište u Mostaru), Akademiji likovnih umjetnosti Trebinje (Univerzitet u Istočnom Sarajevu), Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje (Univerzitet Crne Gore), Akademiji primijenjenih umjetnosti Rijeka (Sveučilište u Rijeci), Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb (Sveučilište u Zagrebu), Fakultetu likovnih umetnosti Beograd (Univerzitet umetnosti u Beogradu) te na Departmanu likovnih umetnosti Akademije umetnosti Novi Sad (Univerzitet Novi Sad).

Ovom prigodom citiramo zaključak iz predgovora koji su napisali naši članovi: Svaki od radova izloženih na ovogodišnjoj Interacademiji dio je priče koja govori o različitim putevima prema istom cilju. Širokom lepezom te raznolikim opusima i osobnim poetikama likovnih umjetnika koji predstavljaju obrazovno-umjetničke institucije četiriju država ostvarena je multimedijalna izložba koja obuhvaća iznimno bogatstvo izraza. Raznovrsni likovni ostvaraji odrazi su potrage za odgovorima na individualna pitanja s kojima živi svaki umjetnik, ali su i individualni odgovori na zajednička pitanja – kamenčići u mozaiku sastavljenom od starih pa sve do posve suvremenih problema ljudske egzistencije. Svi prezentirani radovi kroz suvremeni izričaj prenose visokoindividualizirani sadržaj zasnovan na datostima i problemima ovodobnih društvenih zajednica te osobnim preokupacijama umjetnica i umjetnika. Personalizirani umjetnički koncepti realizirani su u različitim medijima kojima umjetnici vlastite estetske sustave i etičke paradigme nude kao modele – ili barem putokaze – prema dijagnozi trenutnoga stanja, iz čega se jedino mogu roditi mogućnosti za pomake prema boljoj i zdravijoj sutrašnjici.

Iako se ponekad mogu vidjeti i tumačiti kao utopijski izazovi, ovakvi umjetnički projekti i pothvati pokazuju i dokazuju da postoji mnoštvo razloga i potreba za okupljanjem umjetnika koji su suštinski upućeni jedni na druge te unose nadu da su promjene moguće. Stoga je njihovo održavanje i unaprjeđivanje imperativ, kako zbog spomenutih razloga tako i zbog raznolikosti, dubine i svježine suvremenoga umjetničkog jezika koji podrazumijevaju i kojim oplemenjuju.

Inače, pokretači ovog projekta su Akademija likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru, Akademija likovnih umjetnosti Trebinje Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Udruga građana „Krug“ Mostar, a ovogodišnja Interacademia bila je i sastavnim dijelom programa „Mostar – Europska prijestolnica kulture 2024.“.

I ove godine u gradovima Hercegovine obilježen je međunarodni dan muzeja 18. svibnja. Međunarodni dan muzeja obilježava se od 1977. godine na preporuku ICOM-a. Na ovaj dan se nastoje javnosti prezentirati dostignuća iz prethodnog perioda, te afirmirati muzeje kao javne ustanove. Svake godine Međunarodni dan muzeja se obilježava aktivnostima u sklopu određene teme, odnosno ICOM-ov Savjetodavni komitet predlaže temu za Međunarodni dan muzeja. Ovogodišnja tema Međunarodnog dana muzeja je Muzeji kao središte kulture, a podtema manifestacije je Budućnost tradicije.U Muzeju Hercegovine povjesničarka umjetnosti prof. dr. Asja Mandrić održala je predavanje pod naslovom Muzej, kultura i zajednica u procesima globalizacije.

Muzeji imaju ulogu prenositelja tradicije u budućnost i u funkciji su posrednika koji suvremenim sredstvima doprinose očuvanju i prenošenju tradicijskog znanja na buduće generacije. Upravo u ove tematske okvire idealno se uklapaju radovi cavtajske umjetnice Petre Kralj Fox u okviru izložbe postavljene u Franejvačkoj galeriji u Širokome Brijegu. Za tu izložbu je naš kolega Tomislav Ćavar napisao predgovor u kojem, između ostaloga stoji: ” Iako Petra odrasta u suvremenom društvu pop kulture i post moderne, radove vezuje za tradiciju svojih predaka i želi je pomoću suvremenih koncepcija podijeliti sa promatračima i potaknuti na komunikaciju sa tradicionalnom baštinom i vrijednostima. U instalacijama Petra oprostoruje ornamente, daje im treću dimenziju, vadi ih iz mikrokozmosa narodnih nošnji i stavlja u suvremenu realnost, u čovjekov makrokozmos.

Na kraju treba još spomenuti i sudjelovanje Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine na radionici pod nazivom  Održivo upravljanje turizmom na lokalitetu Svjetske baštine; „Područje Starog grada oko Staroga Mosta“ koja se u organizaciji Federalnoga Ministarstva okoliša i turizma i UNESCO-a održala u Mostaru 13. i 14. 5.2019. godine. U dvodnevnom radu, sudionici su, uz eminentne predavače iz područja održivog upravljanja turističkim potencijalima, kao i učešće predstavnika institucija različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini i predstavnika privatnog i nevladinog sektora, među njima i predsjednica DPUmH-a Tatjana Mićević – Đurić,  identificirali turizam kao ključni element za poticanje održivog razvoja Mostara i sredstvo za adekvatno promicanje prirodnih i kulturnih vrijednosti. Sudionici su potpisom zajedničke deklaracije potvrdili opredjeljenje za provedbu potvrđenog strateškog okvira i definiranih aktivnosti.

 

 

 

 

Oglasi

Novosti iz travnja 2019. godine

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine neko vrijeme je mirovalo u svojim aktivnostima. Nismo se oglašavali povodom ne malobrojnih i ne nevažnih likovnih i drugih zbivanja o kojima naša struka ima nešto kazati. No, to ne znači da pojedini članovi Društva nisu djelovali.

Osobito smo ponosni na kolegicu Amilu Puzić, koja je zajedno s još jednom Mostarkom, Anjom Bogojević i talijanskom povjesničarkom umjetnosti, Claudiom Zini, koja trenutno živi i radi u Sarajevu, dio kustoskoga tima koji je radio na pripremi paviljona Bosne i Hercegovine za 58. Bijenale suvremene umjetnosti u Veneciji. Na ovogodišnjem Bijenalu Bosnu i Hercegovinu predstavlja Danica Dakić s umjetničkim radom Zenica – Trilogija. Bijenale traje od 11. 5. do 24. 11. 2019. godina, a otvaranje je bilo upriličeno 9. 5. u 18 sati. Nadamo se da će nam Amila dati ekskluzivni uvid u reakcije na BiH paviljon, ali i na cjelokupno ovogodišnje Venecijansko bijenale.

Također, u ovom prvom javljanju nakon pauze, moramo se osvrnuti i na sudjelovanje DPUmH-a u dosadašnjim pripremama za kandidaturu Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine. Naime države koje nisu članice Evropske unije imaju pravo svake treće godine kandidirati se za tu prestižnu titulu koja garantira ne samo kvalitetu predloženih programa, nego i postojanje baze za daljnji razvoj i rast kulture općenito. Ovisno o visini izdvojenih sredstava, gradovi nositelji titule, uspijevaju osigurati potrebne infrastrukturne objekte, oživjeti pojedine ustanove, pokrenuti određene programe dužeg trajanja. Od početka rada na pripremi kandidature DPUmH je aktivno uključen kroz Forum, ali i radni tim. Vjerujemo, uspijemo li dobiti tu prestižnu titulu, kako će se naših prijedlozi vezani za promociju i interpretaciju našeg kulturno-povijesnog i umjetničkog nasljeđa, kao i suvremenu umjetničku produkciju, realizirati i na taj način doprinijeti kvaliteti kandidature i programa Mostara 2024, ali i afirmaciji i promociji naše struke.

Bez obzira na ishod mostarske kandidature za EPK, Mostar kao grad u kojem doista ima puno vrijednih kulturnih zbivanja, često je u prilici uživati u povlasticama pravog kulturnog centra. Izložba slika Vlahe Bukovca koja je u Mostaru u okviru manifestacije Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice Hrvatske bila postavljena u Galeriji Aluminij u razdoblju 19. 3. – 19. 4. 2019. godine jedan je od takvih događaja. Zabilježila je rekordan broj posjetitelja, što nije čudno s obzirom na važnost i veličinu slikara Vlahe Bukovca o kojem naš član Tomislav Ćavar, između ostalog piše: ” … Iako je bio akademski slikar i predstavnik akademizma, njegovi portreti su bili živi, a ambijent u  kojem se nalazila portretirana osoba, prštao je slobodnim potezima kista u impresionističkoj maniri. Vlaho je bio sposoban uspostaviti kontakt s portretiranim modelom i napraviti psihološku analizu u najkraćem vremenskom roku, a da formalno ne ostane u drugom planu. Dolaskom u Zagreb donosi nove trendove u hrvatsko slikarstvo koje je ”prežvakavalo” zaostale barokne, rokoko i klasicističke forme. Unosi svjetlost u tamni kolorit i učmale forme dotadašnje hrvatske umjetnosti, osuđene većinom na putujuće slikare i slikare amatere bez formalne naobrazbe. Vlaho postaje duhovni mecena svim mladim slikarima toga doba u Hrvatskoj i svjetlonoša novog kolorita. Osniva Zagrebačku šarenu školu oko koje se okupljaju svi nositelji hrvatske moderne, te na taj način daje smjernice hrvatskom modernom slikarstvu i definira njegov razvoj, stavljajući nekoliko umjetnika pod zajednički nazivnik koji slijede njegovu slikarsku maniru i svijetlu paletu. Umjetnici koji prate Vlahu izlažu pod njegovim vodstvom na Salonu 1898. godine. Izložbu priređuje Društvo hrvatskih umjetnika nakon što se skupina mladih umjetnika okupljenih oko Vlahe Bukovca otcijepila od Društva umjetnosti Ise Kršnjavoga. Na taj način Vlaho i mladi umjetnici ustaju protiv tradicionalnih, akademskih šablona tražeći punu individualnost i slobodu izričaja i usmjeravaju hrvatsko slikarstvo u suvremene europske tijekove udarajući  mu sudbonosni pečat za daljnji razvoj.”

Još jedan važan događaj obilježio je mjesec travanj. U manastiru Žitomislić, 7. 4. 2019. godine otvoren je muzej u kojem su izložena blaga iz manastirske riznice. Ikone, knjige i srebro iz riznice tijekom rata je bilo izmješteno, dijelom restaurirano i sada vraćeno u manastir. Objekt smješten sjeverno od ulaza u dvorište manastira  uređen je za potrebe muzeja prema svim pravilima muzejske struke. U staklenim vitrinama su izložene stare knjige i srebreni predmeti, a na neutralno obojenim zidovima su postavljene ikone. Tih pedesetak ikona srpske, kretske i ruske provenijencije, među kojima se nalaze radovi nekih od najvažnijih srpskih slikara iz 16. i 17. stoljeća, kao što su Georgije Mitrofanović i majstor Radul, kao i neki reprezentativni primjeri kretskog ikonopisa, predstavljaju jednu od tri najveće i najreprezentativnije zbirke ikona u Bosni i Hercegovini. Autorica postava je dr. Ljiljana Ševo, povjesničarka umjetnosti iz Banja Luke.

Na kraju, donosimo i informacije o aktivnostima u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg koje nam je poslao naš član, Beat Čolak. U travnju je bila upriličena izložba Ivana Branka Imrovića pod nazivom „Crtačev dnevnik“ na kojoj je bilo izloženo 95 radova koje je umjetnik donirao toj instituciji.  Izložbu prati i kvalitetno opremljeni 16-stranični katalog s predgovorom pod naslovom „Stvaralački kontinuum“ kojeg je napisao član DPUmH-a Tomislav Ćavar, posebno ističući „kako se umjetnik s lakoćom kreće kroz različite teme i uspijeva ih u potpunosti realizirati i doreći“.

Izložba Zbirke umjetnina Nedeljko Gvozdenović

U gornjem izložbenom prostoru Galerije kraljice Katarine Kosače u srijedu, 31. siječnja 2018. godine, otvorena je izložba Zbirke umjetnina Nedeljko Gvozdenović iz fundusa Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače. Otvorenjem izložbe obilježena je trideseta godišnjica smrti istaknutog slikara Nedeljka Gvozdenovića koji se rodio u Mostaru 24. veljače 1902. godine. Umjetnik je u rodnom gradu proveo djetinjstvo i mladost, školovao se i otkrio ljubav prema učenju stranih jezika, a posebno prema slikarstvu. Nakon završene Klasične gimnazije 1922. godine Gvozdenović odlazi na školovanje u München, ali već 1924. godine se vraća u Mostar gdje se prvi put ozbiljnije posvetio slikarstvu te zahvaljujući sredstvima koje je stekao prodajom nekoliko slika, 1926. godine odlazi u Beograd gdje je živio i radio do smrti 1988. godine.

Izloženi radovi su dio Zbirke umjetnina Nedeljko Gvozdenović koje je umjetnik  poklonio rodnom gradu Mostaru 1980. godine. Na svečanom otvorenju izložbe govorili su ravnatelj Kosače Danijel Vidović koji je ističući vrijednost Gvozdenovićeva dara Mostaru naglasio kako je važno prisjetiti se onih koji su materijalno i duhovno obogatili svoj grad. Na život i djelo Nedeljka Gvozdenovića osvrnula se povjesničarka umjetnosti i članica DPUmH-a Dajana Šudić Karačić koja je napisala i predgovor za katalog izložbe, a dio posvećen Zbirci umjetnina Nedeljko Gvozdenović donosimo u cijelosti:

Zbirka umjetnina Nedeljko Gvozdenović nosi naziv po istoimenom slikaru i njezinom darovatelju Nedeljku Gvozdenoviću koji je dio svojih umjetničkih radova 1980. godine poklonio rodnom gradu Mostaru. Zbirka je pohranjena u depou umjetničke Galerije kraljice Katarine Kosača i broji 66 djela izrađenih u različitim likovnim tehnikama od ulja na platnu, ulja na šperploči, akvarela, tempera, crteža do onih izrađenih u kombiniranim tehnikama. U Zbirci umjetnina Nedeljko Gvozdenović se nalaze umjetnička djela koja nam donose čitavi raspon motiva koje je umjetnik prikazivao, a među kojima se ističu pejzaž, mrtva priroda, figura u interijeru, interijer s raznovrsnim i običnim predmetima i paravanima. Jedan od čestih motiva su i ptice koje postavlja u različite ambijente i prikazuje ih u letu ili statične, postavljene na postamente poput skulptura. S obzirom da većina radova iz zbirke nemaju navedene datume ne možemo ih staviti u kronološki slijed njihova nastanka, a na osnovu onih djela koja su datirana, trenutno nam je poznato da je najstarije djelo u zbirci iz 1941. godine dok je najmlađe iz 1979. godine. Također, Gvozdenovićeva djela koja pripadaju ovoj zbirci ne možemo svrstati u određenu fazu umjetnikova stvaralaštva. Čak i ako govorimo o njegovom cjelokupnom stvaralačkom opusu bilo bi teško dijeliti ga na određene cjeline i razvojne faze. No, činjenica je da smo kroz sadržaj zbirke dobili uvid u one segmente Gvozdenovićeva rada koji se tiču njegovog umjetničkog istraživanja, nadogradnje i razvoja. Bilo da se radi o uljima na platnu, temperi ili kombiniranim tehnikama, na njegovim radovima uočavamo stalnu težnju ka ostvarenju ravnoteže u prostoru gdje u tom procesu ponekad glavnu ulogu pridaje boji, a ponekad predmetima koje smisleno raspoređuje kako bi ostvario balans cjelokupnog prikaza. Na slikama interijera često nalazimo predmete koji nam se na prvi pogled mogu učiniti sasvim beznačajni, štoviše kao da su zalutali u predstavljenu kompoziciju. No ako razložimo kompletnu arhitektoniku slike i dublje zađemo u identifikaciju njezine izgradnje, uviđamo da su upravo takvi predmeti elementi koji su kompoziciji potrebni kako bi slikarska cjelina bila potpuna. Na prikazima mrtvih priroda vaze, svijećnjaci i ostali ukrasni predmeti su sredstva kojima Gvozdenović ostvaruje željenu prostornost slike, dok su pejzaži primjeri na kojima boja ima primarnu ulogu u izgradnji i oblikovanju prostora. Nižući plohe kontrastnih boja Gvozdenović stvara perspektivni prikaz,a mekim prijelazima i tonovima stapa kontrastne površine i tako prizorima daje notu lirske profinjenosti svojstvene njegovom umjetničkom izrazu. Iako nije bio sklon apstrakciji Gvozdenović joj povremeno pribjegava, ali samo u svrhu redukcije predmeta nad kojima opet boja dobiva prednost pri izgradnji arhitektonike slike, no i u takvim djelima uporište kojeg se držao uvijek je bilo u realnom svijetu, u svemu onome s čime se susretao u svojoj svakodnevici. U crtežu se Gvozdenović iskazuje zavidnom tehničkom izvedbom pri modelaciji forme pa tako na trinaest crteža, koliko ih zbirka posjeduje, imamo priliku vidjeti poteze kojima reduciranom linijom ističe volumen oblika i dubinu prostora, ali i bogatije modelacijske izvedbe u kojima sjenčenjem dokida liniju i postiže punoću crteža.                                                                                                                                              Među Gvozdenovićevim djelima koja pripadaju zbirci pronaći ćemo i ona ostvarenja koja svjedoče o umjetnikovom istraživačkom pristupu u pojedinim radovima gdje pomnim promišljanjem i opreznim akcijama na platnu, prožimanjem horizontala i vertikala kontrastnih boja i naizgled nasumično postavljanih predmeta, postiže potpunu harmoniju i ravnotežu kompozicije slike. Upravo su takva djela, kojima Gvozdenović potvrđuje svoju izvrsnost i kvalitetu tehničke izvedbe, doprinijela izrazitoj umjetničkoj vrijednosti ove zbirke.”

Izložba je organizirana pod pokroviteljstvom Grada Mostara i bit će otvorena do 24. veljače 2018. godine.

 

A jedno jutro je osvanula ograda…

Predsjednica DPUmH-a je dala intervju o stanju zaštite kulturno-povijesnog nasljeđa u mostarskome Starom gradu. Intervju se može pročitati na: https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/intervjui/tatjana-micevic-duric-a-jedno-jutro-je-osvanula-ograda i https://www.facebook.com/oslobodjenjeba.

Nadamo se da će taj intervju makar malo doprinijeti razvoju svijesti o važnosti kulturno-povijesnog nasljeđa i potrebi njegove zaštite i čuvanja.

Radovi u Starom gradu (4)

Točno prije mjesec dana, 4. 12. 2017. godine, prvi put smo se oglasili zbog radova koji su bili započeti u Starom gradu u Mostaru, u zoni koja je upisana na Listu nacionalnih spomenika BiH, prostoru koji se naslanja izravno na zonu obuhvata dobra upisana Listu UNESCO-a. Dopisi su upućeni Federalnoj inspekciji, nadležnoj za sve nacionalne spomenike BiH, Komisiji za očuvanje

nacionalnih spomenika i Područnom uredu UNESCO-a u BiH. O reagiranjima na te dopise pisali smo u prijašnjim objavama, a ona se svode na par kratkih odgovora u stilu “razmotrit ćemo…” i na usmene informacije o zaustavljanju radova i pečaćenju gradilišta.

     

No, kako slike pokazuju, radovi nisu zaustavljeni, nego je objekt izvana već gotovo završen.

Zato, ponovno postavljamo pitanje o odgovornosti. Izgleda da ćemo se ovaj put morati obratiti i višim instancama, onima za koje smatramo da moraju biti upoznati sa stanjem svjetskog kulturnog dobra, kao što je Stari grad u Mostaru, budući da nas naše nadležne institucije i službe ne žele čuti.