Sinoć je u Galeriji kraljice Katarine Kosače Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u prisustvu velikoga broja posjetitelja otvorena izložba  (Re)konstrukcija i destrukcija. Izložba je rezultat projekta  -(Re)konstrukcija i destrukcija – odnos prema graditeljskom nasljeđu i prvi je veliki projekt našeg Društva iz oblasti zaštite kulturno-povijesnoga nasljeđa.

 Zaštita kulturno-povijesnih dobara, pa tako i graditeljskoga nasljeđa, vrlo je kompleksna, višedisciplinarna djelatnost, u okviru koje je nezaobilazna i povijest umjetnosti. Nažalost, u praksi tijekom zadnjih dvadesetak godina, ogroman broj dobara graditeljskog nasljeđa stradao je u ratnim razaranjima, a potom je bio izložen vrlo različitim tretmanima u kojima je povijest umjetnosti rijetko kada pitana za mišljenje, jednako kako se povjesničari umjetnosti ne konzultiraju prilikom izrade planskih dokumenata.

To nas je potaklo razmišljati o potrebi analize stanja u kojem se dobra graditeljskoga nasljeđa danas nalaze i uzroka koji su doveli do toga, što je rezultiralo ovim projektom i sinoćnjom izložbom. Na projektu je radio tim u sastavu: Beat Čolak, Maja Gagro, Dajana Šudić Karačić, Valerija Soldo Rešetar i Tatjana Mićević – Đurić te u posljednjoj fazi rada na pripremi kataloga i Sanja Zadro kao stručna konzultantica za arhitekturu austrougarskoga razdoblja .

Tijekom rada susreli smo se s različitim nedoumicama, jer su i količine i načini devastacije ili degradacije graditeljskog nasljeđa izuzetno veliki i raznoliki. Trudili smo se ispoštovati uobičajene, međunarodno priznate klasifikacije, ali njih nije bilo moguće dosljedno, do kraja primijeniti. Također, velika količina objekata i ambijenata koji zaslužuju biti prikazani, primorali su nas napraviti uski izbor, a izabarnih 25 dobara, dovoljno ilustrativnih, zasigurno su mogla biti i neka druga.

U svakome slučaju, smatramo kako je ova izložba  važan događaj čija poruka se treba širiti izvan ove galerije i do onih koji večeras nisu tu, a ona govori o potrebi mijenjanja odnosa prema baštini i građenju svijesti o važnosti i potrebi čuvanja kulturno-povijesnog nasljeđa, jer bez toga, Mostar će se iz prepoznatljivoga mjesta s karakterom pretvoriti u bezličan prostor bez identiteta.

Mi, povjesničari umjetnosti, kao i naši prijatelji koji su nam davali potporu pri realizcaiji projekta i izložbe, ne želimo da se to dogodi.

(Zahvaljujemo svima koji su nas podržali, osobito Federalnome ministarstvi kulture i sporta, Fondaciji za muzičke, scenske i likovne umjetnosti toga ministarste, te Gradu Mostaru koji su nam dodijelili dio sredstava bez kojih realizacija ne bi bila moguća. Zahvaljujemo i Asocijaciji arhitekata u BiH koji su kao struka podržali naš projekt i čija je predstavnica, gosp. Martina Penava sudjelovala u svečanosti otvorenja, Josipu Palameti i Toniju Leski koji su svojom izvedbom Emine uljepšali svečanost otvorenja. Na kraju, veliko hvala i gosp. Mariji Danijeli Boras, zamjenici ministrice kulture i sporta FBiH koja je izložbu zvanično proglasila otvorenom.)

Tekst niti bilo koji njegov dio ne smije se preuzeti bez prethodnoga pismenog 
dopuštenja DPUmH-a.