U četvrtak 24. studenoga 2016. godine u 18 sati u prostoru Galerije Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu započela je svečana promocija diplomiranih studenata 17. naraštaja širokobriješke ALU. Na promociji je svoje zaslužene diplome primilo 15 diplomanata, na Grafičkom odjelu: Tomislav Buconjić, Dino Colić, Nikolina Gvozden, Anja Perić Marić, Stipe Mihaljević, Jure Pešorda, Martina Vasilj; na Kiparskom odjelu: Ante Anušić, Boris Cikač, Zrinka Ružičić; te na Slikarskom odjelu: Anđela Ljubić, Maja Mezga, Kristina Perić, Ivona Stojić i Denis Vučić.

Svečana promocija otvorena je i uveličana studenskom himnom “Gaudeamus igitur”, koju je – kao i druge glazbene brojeve – izvodio bend “Trio next”.

Riječi dobrodošlice i poruku diplomandima uputio je dekan širokobriješke Akademije likovnih umjetnosti i redoviti profesor, Stjepan Skoko. Nakon njega, nazočnima se obratio prorektor za znanost i razvitak, prof. dr. Ivo Čolak, a diplomsku izložbu čitanjem vlastitoga predgovora predstavila je doc. dr. art. Silva Radić. U predgovoru naslovljenom Poput gutljaja kave uz kocku čokolade, između ostaloga, zapisala je:

“Promatrajući ovogodišnja djela diplomanata ALU Široki Brijeg može se uočiti zajednička crta koja govori o čovjeku danas, suočenom s mnogim egzistencijalnim izazovima. Bilo da je riječ o čovjeku ogoljenom od svih utjecaja koji u svojoj životnoj ‘kutiji’ diše ono što je njemu svakodnevno i najbitnije, ili je riječ o oponašanju koje dovodi do iskoraka od ‘prosječnosti’ ili ‘zadovoljavajućega’ zahvaljujući osjećajnom i voljnom momentu unutar bića…, ili u svakoj od naznačenih ‘predstava’ čovjek se nikako ne može osjećati usamljenim. (…) Istinska dubina pojedinih djela ostaje intima stvaratelja (u jednini i množini), jedino on(i) znaju simboliku poteza iz srca i suštinu autorova doživljaja. To je jedino ispravno, jer će recipijent (uz nužno pojašnjenje segmenta procesa i stvaranja) stvoriti vlastiti doživljaj i doživjeti vlastitu priču promatrajući određeno djelo. Stvarateljska će srodnost ostati učahurenom u izvornost ljubavi, posvećenosti, istine i veličine djela. Takvo djelo i takva srodnost moraju biti životni, moraju biti sam život.”

            Svečanu promociju diplomiranih studenata širokobriješke ALU pratila je i izložba njihovih diplomskih radova. S obzirom na to da cilj ovoga teksta nije opsežan osvrt na pojedinačne izraze sada već diplomiranih studenata, možemo dati tek opći dojam. Svakako se u cjelini prepoznaju individualne tendencije svih umjetnika, kao i utjecaji njihovih mentora i profesora na njihova stvaralaštva u nekima od izloženih ostvarenja. Svaki od tih umjetnika sada započinje vlastiti i od sada posve samostalni razvoj, na kojemu im treba zaželjeti svu sreću i uspjeh u trudu. Ocjenjujući prema onome što se moglo vidjeti na ovoj izložbi, potencijala svakako ima te – uz uloženi trud – u mogućnosti uspjeha i napretka nema razloga sumnjati.

Međutim, jedna od stvari koja „upada u oči“ i na koju treba upozoriti, svakako je određena „mlakost“ u pripremi, logistici i organizaciji diplomske izložbe. Shvaćajući važnost i prestiž djelovanja Akademije likovnih umjetnosti u našim krajevima i u sklopu Sveučilišta u Mostaru, nije lako shvatljiva stanovita „skromnost“ u pripremi događaja kojim se bivše studente otiskuje u svijet samostalnih i odraslih umjetnika. Prije svega, izloženi radovi prikazani na obodnim zidovima Galerije popraćeni su tek malenim papirićima s imenom i prezimenom autora tih djela, bez naslova, dimenzija i drugih informacija od kojih se inače sastoje legende. Katalog je izrađen u obliku deplijana, a sadržaj mu se sastoji od naslovne stranice, sitnih reprodukcija po jednoga djela svakoga diplomanda, predgovora općega karaktera koji teži objediniti izraze svih umjetnika te popisa diplomiranih studenata. Imajući u vidu skorašnju prodajnu izložbu djela studenata širokobriješke Akademije u Mostaru (ponedjeljak, 28. studenoga 2016. godine, HKD HS Kosača), kojom se namjeravaju prikupiti sredstva za nabavku studentima potrebnih materijala, i prisjećajući se donedavnih opsežnih kataloga s kvalitetnim reprodukcijama i tekstovima koji su imali uvodni općeniti dio i osvrt na svakoga pojedinoga umjetnika, ne može se izbjeći spoznaja o degradaciji i silaznoj putanji. Ipak, želimo vjerovati da se radi tek o privremenim „maglama“ iza kojih će zasjati vedrija budućnost.

Beat Čolak