U srijedu, 4. svibnja. 2016. godine, u okviru manifestacije Godina kulture Bosna i Hercegovina – Austrija, stavovi iz zbirke Eichler i  manifestacije Mostarsko proljeće – XVIII. dani Matice hrvatske Mostar, u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru otvorena je još jedna, iznimno zanimljiva, izložba 25 djela suvremene likovne umjetnosti iz Austrije i izložba fotografija Ericha Lessinga.

Izložba je, nakon Sarajeva i Banja Luke, otvorena u Mostaru uz prigodne riječi niza zaslužnih ljudi iz organizacije: austrijskoga veleposlanika u BiH Martina Pammera, ravnatelja HDHSK gospodina Danijela Vidovića, potpredsjednika Matice Hrvatske gospodina Josipa Muselimovića, gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića, Johana Stecher iz Weiner osiguranja te je izložbu otvorio ministar prosvjete, kulture i sporta gospodin Rašid Hadžović. Svi govornici istakli su važnost ove izložbe kako u kulturnom tako i u simboličkom smislu.

Kao što je naznačeno i u samom naslovu, izloženo je 25 umjetnina koje pripadaju modernim i suvremenim europskim slikarskim pravcima, nastalih od 1945. do 2015. godine od autora: M. Weiler, A. Frohner, O. Oberhuber, J. Mikl, J. Messensee, H. Scheucher, L.Waber, H. Zens, P. Preinsberger, E. Strička, J.Bramer, H. Mlenek, E. A. Bauer, A. Missine, R. Hadraba, E. Hradil, S. Hilge i djelo F. Hundertwassera iz njegove mape Regentag, koje je autor poklonio MSU RS u Banja Luci 1975. godine.

Sva djela na izložbi snažno i uspješno pokazuju presjek austrijskoga slikarstva nakon Drugoga svjetskoga rata, s tim da prikazani sadržaj započinje djelima nastalim 60-ih godina, a većina ih je iz perioda od kraha 90-ih godina pa sve do danas. Pokazuje se  raznolikost austrijske moderne koja se očitava u realizmu, apstrakciji, minimalizmu, ekspresionizmu, nadrealizmu, konstruktivizmu i suvremenim umjetničkim tendencijama. Zbog toga, dobiva se uvid u mali fragment kontinuiteta. Kriterij odabira umjetnina bila je raznolikost u likovnim izrazima autora, u temama i tehnikama, što je uspješno zaokruženo. Većina umjetnika okrenuta je unutarnjim kreativnim procesima i istraživanju likovnih modela i jezika pomoću kojih će vjerodostojno iznijeti taj unutarnji proces. Granice umjetnosti odraz su osobnih shvaćanja i percipiranja pa ih tako umjetnici na izloženim djelima stalno pomjeraju i istražuju.

Također, ovu su izložbu uveličale odista zanimljive fotografije Ericha Lessinga (1923.) iz Beča, a njihova cjelina nazvana je Austrija poslije 1945.

Erich Lessing emigrirao je u Izrael zbog Drugoga svjetskoga rata te u Austriji nije završio školovanje. Upravo taj odlazak u Izrael pružio mu je mogućnost bavljenja fotografijom. Nakon rata vraća se u Beč (1947.), gdje počinje raditi za Associated Press te se pridružio Magnum Photosu, poznatom udruženju fotografa. Radio je još i za Paris Match, Picture Post, EPOCA-u i Quick Magazine.

Fotografije, iako nastale kao prateći materijal novinskim člancima, imaju umjetničku notu, prikazuju sve društvene aspekte poslijeratnoga Beča i Austrije. U ostvarenjima koja prikazuju tadašnju političku scenu i važne događaje te društvene ljestvice prepoznaje se čitav niz poznatih političara tadašnje svjetske scene, što nam govori kako je fotograf pratio najznačajnija zbivanja. Također, ove odista vrijedne dokumentarno-umjetničke fotografije, vjerodostojno nam prikazuju ambijent opernoga bala, bečke kavane, djecu u raznim aktivnostima, krojače i zanatlije. Dobiva se uvid i u austrijsku infrastrukturu preko motiva zgrada, katedrale, mosta i kavana, dok atmosferu na ulici i prikaz života običnih ljudi možemo vidjeti u prikazima nezaposlenih ljudi, uličnih političkih kampanja, problema, saobraćaja… Ove fotografije žele nam pokazati probleme s kojima se Austrija suočila nakon rata, a koje je vrlo dobro riješila kako bi danas imala takvu društvenu razinu.  Kao takve, mogu biti putokaz bosanskohercegovačkom društvu u razvoju i oslobađanju poslijeratnih trauma nakon 20 godina.

Iako prezentira različite likovne medije iz različitih desetljeća i konteksta, izložba uspješno objedinjuje prošlost i suvremenost Austrije. Prenosi atmosferu prostora i maniru jednoga društvenoga funkcioniranja. Izložba slika ima svoj kontinuitet u izlaganju, dok su se za fotografije kustosi odlučili za odvajanje radova u dvije cjeline, odnosno pozicionirali su ih s lijeve i desne strane izložbe slika. Pretpostavka je da je modul izlaganja bio prilagođen izmijenjenom ruhu Galerije kraljice Katarine Kosače.

Djela svakoga umjetnika odvojena su i jasno naznačena. Postavljanje je vođeno estetskom normom sklada, harmonije i prijemčivosti, što je i uspjelo, iako bi još značajniji bio koncept sadržaja. Također, fotografije su prikazane prema oblikovnom kriteriju, ali bi tematski okvir bio bolji kako zbog njihova shvaćanja tako i zbog komparacije.

O ozbiljnosti postavljačkoga djelovanja govore i legende na trima jezicima. Čitava je izložba popraćena bogatim trojezičnim katalogom s kustosovim i ambasadorovim tekstom te popisom djela,  a dalo se mjesta svakom umjetniku kako bi posjetitelj saznao što više o značajnim umjetnicima koji su obilježili modernu Austrije. Također, „austrijski štih“ izložbe razvidan je u nerazmetljivosti i nenametljivosti samih ostvarenja, ali i njihove prezentacije. No, dostojanstveni i umjereni ugođaj upravo ovu izložbu u kompletu visoko pozicionira jer su likovnost, sadržajna poruka, edukativni smisao i dokumentacijski aspekt atributi koji akcentiraju njezin značaj.

Stoga možemo biti zadovoljni što u Mostaru imamo priliku vidjeti – pored sve češće dekorativne i nesadržajne likovnosti – jednu odista uspješnu izložbu (slika, instalacija i fotografija) s raznolikom umjetnošću koja s lakoćom komunicira s posjetiteljem.

Danijela Ucović