Već do polovice travnja u Mostaru i Širokom Brijegu dogodilo se nekoliko vrijednih likovnih zbivanja, što svjedoči stalni porast zanimanja za likovnu umjetnost u našoj sredini.

Zbivanja otvara samostalna izložba docentice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, akademske slikarice i pročelnice Studija povijesti umjetnosti, Ljiljane Rajković pod naslovom Holokretske gravure i cyber krajolici. Izložba je otvorena u srijedu 6. travnja 2016. godine u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu. Činu otvorenja nazočio je manje-više uobičajen broj posjetitelja, a protokol je vodio fra Vendelin Karačić, voditelj Franjevačke galerije. Osim njega, posjetiteljima se obratila i autorica radova te Antun Karaman, pisac predgovora, a – uz nekoliko glazbenih brojeva u pauzama između obraćanja sudionika – otvorenom je izložbu proglasio širokobriješki gradonačelnik Miro Kraljević.
Većina djela slikarske je prirode, a ima i onih koja u sebi sintetiziraju više tradicionalnih i suvremenih umjetničkih tehnika. U suštini, sva djela nadovezuju se na disertaciju ove akademske slikarice te je stoga razumljivo da se i pisac predgovora u tekstu najviše usmjerio na razlaganje znanstvene podloge u ovim ostvarenjima. Iz razumljivosti razlaganja znanstvenih ideja i postulata ovih djela proizlazi i njihova umjetnička kakvoća, koju je nužno tražiti u interdisciplinarnom pristupu koji pokušava sintetizirati iskustva fizike i filozofije s umjetničkim senzibilitetom.
Izložba ostaje otvorenom do 30. travnja 2016. godine.

Dan poslije, 7. travnja 2016. godine, u holu Filozofskog fakulteta upriličen je vrlo zanimljiv događaj. Prisutnima je predstavljena instalacija akademske slikarice Marijane Pažin-Ivešić. Naslovljena Network, instalacija značajnih dimenzija, koristeći se linijom, oprostorenom pomoću obojenih niti, volumenom istog oblika kugle, različitih veličina i boja i osobito prostorom kojeg zauzima, vrlo zorno povezuje univerzalnost i apsolut univerzuma sa suvremenim trenutkom globalizacije putem globalne mreže, „networka“, svemogućeg i sveprisutnog interneta. Neminovno se postavlja pitanje o smislu i značenju jedinke i univerzuma, pojedinca i globalnog društva, odnosno, o odnosima i vezama koje svaki ljudski odnos i odnos sa svijetom nosi.
U ovom pregledu ističemo postavljanje instalacije Marijane Pažin-Ivešić iz dva razloga. Prvi razlog leži u činjenici kako su u našoj sredini, ali i šire, rijetki slični događaji, iako je instalacija javno djelo, o čemu je i sama autorica govorila. Pri tome je istaknula kako je realizacija te postavke omogućena zahvaljujući inicijativi dekana Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Zorana Tomića, koji je pokazao puno razumijevanje i interes za rad mlade autorice. Upravo takav odnos prema suvremenom likovnom stvaranju u našem okruženju, kao i veliki, hvale vrijedni angažman dekana Filozofskog fakulteta na obogaćivanju likovnoga života naše sredine, drugi su razlog osvrta na taj događaj. Ovom prilikom želimo istaknuti kako je omogućavanje izlaganja i postavljanja ostvarenja mlađih, ali i onih starijih i afirmiranih autora, vrlo važan način poticanja i omogućavanja daljnjega stvaranja i umjetničkog djelovanja koje će ostaviti traga u budućnosti, a svjedočit će o trenutku i sredini, uvjetima u kojoj se razvijalo i nastajalo.

O takvom odnosu Filozofskog fakulteta prema likovnoj umjetnosti svjedoči i izložba slika dubrovačkoga slikara Lukše Peke, pod nazivom Terra Incognita, otvorena istog dana, 7. travnja, u kasnim popodnevnim satima u mostarskoj Galeriji Aluminij. Lukša Peko, dubrovački slikar starije generacije, ponovno se, nakon 2005. godine, na istom mjestu predstavio mostarskoj publici. Izložba je otvorena zahvaljujući suradnji Studija povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Studija Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu i mostarske Galerije Aluminij. Veliku potporu realizaciji ove izložbe dali su dekan Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Zoran Tomić, i dekan FPMOZ-a, prof. dr. sc. Mario Vasilj.
Na samom otvorenju izložbe, izložene radove i umjetnika okupljenim su posjetiteljima predstavili ravnatelj Galerije Aluminij Darko Juka, pročelnica Studija povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta doc. dr. Ljiljana Rajković i kustos izložbe Marin Ivanović, povjesničar umjetnosti iz Dubrovnika.
Na izložbi je predstavljeno 20 slika u tehnici akrilik na platnu, koje predstavljaju izbor iz vrlo opsežnog ciklusa koji autor stvara posljednjih godina, a završenog prošle godine prigodom obilježavanja 50 godina samostalnog rada. Riječ je o slikama koje na izrazito nadahnut način ispituju, istražuju i otkrivaju mogućnosti širokog raspona varijacija jedne teme, istoga kompozicijskog koncepta u istoj formi, u pravilu istom formatu, uporabom dosljednoga slikarskog jezika zasnovanog na čistoj, intenzivnoj boji i plohi. U tim igranjima slikar ostvaruje zanimljive i vrlo vrijedne rezultate uspijevajući nam pokazati različitost, a ujedno i jednakost nama nedostupnih prostora usamljenih otoka usred mora, iznad kojih je nebo ispunjeno teškim oblacima nalik komadima stijena, bez ikakva traga bilo kakvom nama poznatom životu. Te slike, u likovnom i estetskom smislu izrazito dotjerane, otkrivaju promišljenost i izbrušenost likovne forme.
Ipak, pitanje je koliko nas ti krajolici pozivaju. Kao da ta Terra incognita želi ostati neotkrivena, kao da ne želi da je se otkrije, istraži… Obale tih otoka i vrhovi tih planina kao da žele ostati nedirnuti, neometani, zakovani u svojoj tišini i miru. Na njima nema mjesta posjetitelju koji bi istodobno bio ometač i remetilac njihova mira i savršenstva. Zato ih treba gledati s distance, diviti se njihovom formalnom savršenstvu i samo u mašti pokušavati otkriti tajne te Terre incognite koja može biti, a možda i jeste (?), početak i kraj svega.
Izložba ostaje otvorenom do 22. travnja, kada se prenosi u Studio Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu.