“Otvorene plastične forme” Borisa Orenčuka

Jako osvjetljenje i sterilna bjelina zidova gornje izložbene dvorane Galerije kraljice Katarine Kosače poslužili su kao prirodna kulisa depersonaliziranoj koloni 18 stojećih figura načinjenih od paljene žice. Ove figure egzistiraju u prostoru kao spomenici klonulog duha i egzistencijalnih tereta, kao model začahurenog, nepomičnog i nijemog čovjeka.
Tekstura paljene žice nudi brojne oblikovne mogućnosti koje autor koristi na način da je mota i savija u različitim smjerovima realizirajući gustu mrežu. Sablasne figure nalik na slamnata strašila stoje na dugim i tankim nogama bez stopala, manje ili više sigurno, neke ukipljene, neke u raskoraku, ali sve redom „amputiranih“ ruku, bez mogućnosti da zatraže ruku spasenja, rašire ruke velikodušnosti, pruže ruke opravdavanja i apsolutno bez mogućnosti da ostave linije svojih otisaka prstiju i stopala na ovome svijetu.

7 (Large)

Kolonu stojećih figura koje dominiraju prostorom prate po četiri sjedeće figure sa svake strane, jednako depersonalizirane te i dalje bez ikakvih naznaka crta lica. Figure mirno sjede na drvenom postolju prekriženih nogu i svojim stavom sugeriraju određenu moć u odnosu na one u koloni.

8 t (Large)
Ovo su tek dijelovi mozaika Otvorenih plastičnih formi – druge samostalne izložbe mladog mostarskog akademskog kipara Borisa Orenčuka otvorene 4.lipnja u 20 h u Kosači.
Uz brojne posjetitelje otvorenje su svojim govorima uveličali Borisov stariji kolega i naš cijenjeni kipar Florijan Mićković te povjesničarka umjetnosti Tatjana Mićević-Đurić koja je i autorica predgovora kataloga. Gosti su se u prigodnim govorima kratko osvrnuli na Borisov golemi trud i vidni napredak nakon prošlogodišnje prve samostalne izložbe u Centru za kulturu. Njihova su obraćanja publici suptilno odvojena glazbenom točkom, izvedbom mlade violinistice Nikoline Pandže, a program je vodila Marina Đapić.
Autor je ozbiljno shvatio važnost adekvatnog predstavljanja publici pa osim insceniranog, teatralnog načina postava, izložbu prati i prigodan katalog koji u četiri kartonske stranice nudi pregledan presjek cjelokupne izložbe uz naznaku imena i dimenzija eksponata što je inače ustaljen način predstavljanja umjetnina široj publici, ali izuzetak kad se radi o hercegovačkim izložbenim navikama. Boris nije sklon tumačenju svojih djela, ali iz priloženog je jasno da njeguje jedan moderniji pristup prezentaciji eksponata iza kojeg stoji čitava osobna filozofija mladog sputanog umjetnika koji na jedini sebi prihvatljiv način šalje snažnu moralnu poruku i iznova aktualizira uzročno-posljedično pitanje patnje i poretka na svijetu.

Helena Vidić

Napomena: Ovaj tekst, kao ni bilo koji njegov dio, ne smije se objaviti u  bilo kojem  obliku ili distribuirati na bilo koji način bez pismene dozvole DPUmH-a.
Oglasi