Društvo povjesničara umjetnosti u cijelosti, a osobno kolegice potpisane ispod Osvrta na Likovnu koloniju “Krešimir Ledić” apsolutno se žele ograditi od tona, naravi i insinuacija iznijetih u reagiranju Marina Ivanovića, povjesničara umjetnosti iz Dubrovnika, na taj osvrt.
Smatramo kako reagiranje Marina Ivanovića, koji sebe potpisuje kao povjesničara umjetnosti narušava nekoliko temeljnih etičkih principa određenih Etičkim kodeksom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, kao što su: “Etičke obveze povjesničara umjetnosti – Povjesničari umjetnosti moraju djelovati u skladu s etičkim načelima i sa standardima objektivnosti i stručnosti u svojim znanstvenim i stručnim postupcima./Znanjem, ponašanjem i javnim nastupima pridonositi društvenom ugledu i priznanju povjesničara umjetnosti i struke povijesti umjetnosti.”; Osobno ponašanje – Postupci povjesničara umjetnosti trebaju biti utemeljeni na objektivnim i argumentiranim činjenicama./…/ Odnos prema kolegama općenito na svim planovima unutar struke, kao i u instituciji u kojoj djeluju treba se temeljiti na osnovnim načelima struke u kojoj povjesničar umjetnosti djeluje./ Omalovažavanjem, vrijeđanjem i pogrešnim ili lažnim prenošenjem ili tumačenjem tuđih mišljenja koja se tiču povijesti umjetnosti grubo se krše etička načela Društva./ U raspravama uvažavati različita mišljenja o istoj temi, te argumentirano na znanstvenojosnovi očitovati svoje mišljenje.” i “Odgovornost za javnu riječ – Sudjelovanje u raspravama i u medijima, vezano uz probleme kojima se bavi povijest umjetnosti, mora se temeljiti na uvažavanju argumenata, na poštivanju tuđeg mišljenja, na toleranciji i korektnosti u okvirima koji ne remete dostignuća povijesti umjetnosti kao znanstvene i stručne discipline, a sve u cilju postizavanja pune znanstvene ili stručne istine o određenom problemu. / Napisano ili izrečeno mišljenje mora udovoljavati gore navedenom. / Rasprava o pitanjima iz povijesti umjetnosti mora se uvijek voditi tako da se bavi problemom, a ne osobom koja raspravlja o problemu.”
Reagiranje Marina Ivanovića objavljeno 12. svibnja na portalu Bljesak.info već svojim naslovom “Diletantizam i malicioznost proizlaze iz svake riječi osvrta na Likovnu koloniju Krešimir Ledić” jasno ukazuje na karakter napisa te već sam po sebi ukazuje na narušavanje Etičkoga kodeksa. Nadalje, iskazi poput: “Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine je u svome, sad već poznatom svađalačkom stilu, …”, “valjda računajući s time da je prihvatljivo samo ono što one kažu da je prihvatljivo”, “Izlišno je govoriti o čitavom nizu budalaština i imperativa koji nastavljaju niz njihove „analize“ Likovne kolonije …” otkrivaju vrlo ružnu namjeru, usmjerenu protiv kolegica, a nikako ne konstruktivan cilj ukazivanja na realne, uvijek postojeće nedostatke bilo kojeg osvrta ili uratka, pa tako i našega.
Društvo povjesničara umjetnosti je u ovom slučaju djelovalo potpuno u skladu sa svojim ciljevima i zadacima te posve poštujući temeljna etička načela struke. Svrha našeg djelovanja je bilo praćenje rada jedne značajne likovne manifestacije u našoj sredini kojoj predviđamo i želimo dugo trajanje i sve veću kvalitetu, a sitne kritičke primjedbe napsiane su isključivo u cilju ukazivanja na potrebe i načine osiguravanja još kvalitetnije kolonije u budućnosti.
Iako nam se spočitava klijentelizam u kontekstu “prigrabljivanja” onog što je već netko stvorio, toga u našem osvrtu nema. Predložena suradnja i kritika načina odabira sudionika, bili su motivirani činjenicom da je Likovna kolonija “Krešimir Ledić” potaknuta i organizirana na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, jednoj od sastavnica Sveučilišta u Mostaru, što automatski treba pretpostavljati njezinu akademsku razinu. U tom je pravcu usmjeren komentar o potrebi suradnje s ostalim sastavnicama Sveučilišta, gdje se ne spominje samo Studij povijesti umjetnosti, nego i Akademija likovnih umjetnosti sa Širokog Brijega, a osobito se ne pominju nikakva pojedinačna imena. Najjači smo kad smo složni i kad radimo zajedno. U tome treba ležati snaga našeg strukovnog udruženja i naše akademske zajednice.
Konačno, ograđivanjem od reagiranja Marina Ivanovića, ukazujemo na potrebu postojanja i njegovanja kulture dijaloga, sposobnosti iznošenja vlastitog mišljenja, ali i prihvaćanja tuđih koji mogu i imaju biti pravo biti drugačija, usmjeravanja prema općim i zajedničkim, a ne pojedinačnim i osobnim interesima, što jesu osnovna obilježja djelovanja intelektualca u nekoj sredini. Tome djelovanje Društva povjesičara umjetnosti teži i jedino će se na taj naći opravdati njegovo postojanje, a povijest umjetnosti afirmirati kao struka.
doc. dr. Tatjana Mićević – Đurić, predsjednica DPUmH
Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine 