Ponosni na dvije Mostarke, povjesničarke umjetnosti i kustosice koje su bile dio bosanskohercegovačkog tima za organizaciju sudjelovanja bosanskohercegovačke predstavnice na ovogodišnjem Bienalu u Veneciji, donosimo intervju s Anjom Bogojević i Amilom Puzić, također, članicom DPUmH-a. Intervju je vodila Danijela Ucović.

 

1. Kako ste odabrane za kustoski tim Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, institucije organizatora sudjelovanja Paviljona BiH na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu?

Amila Puzić i Anja Bogojević: U proljeće 2018. godine dobile smo poziv od JU Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi, točnije od tadašnje v.d. direktorice Izele Kešmer, da zajedno s kolegicom, povjesničarkom umjetnosti i kustosicom Claudiom Zini, predložimo umjetnika ili umjetnicu i umjetnički koncept, a koji je u organizaciji Ars Aevia prijavljen na natječaj za izbor Paviljona Bosne i Hercegovine na 58. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti 2019. godine. Nas dvije smo pozvane kao kustoski kolektiv (nekada Abart zajedno s Melom Žuljević, a danas “Mart”) koji je aktivan više od jednog desetljeća na prostoru bivše države, ali i internacionalno, dok je kolegica Zini zadnjih godina uspješno surađivala s Ars Aevijem te posjeduje iskustvo rada na organizaciji pojedinih paviljona koji su prethodno sudjelovali na Venecijanskom bijenalu. Smatramo da je odluka da se oformi jedan posve novi tim koji nikada ranije nije surađivao, a kojeg čine kustosice mlađe generacije koje su znanja i iskustva stjecale u posve drugačijim kontekstima, predstavljala svojevrsni iskorak u odnosu na prethodna sudjelovanja BiH na Bijenalu. Bilo je veoma važno okupiti tim koji je udruženim snagama radio punih deset mjeseci, koliko su trajale pripreme, s obzirom na to da je, osim umjetničko-produkcijskoga segmenta pripreme izložbe, trebalo odgovoriti na veoma složene organizacijske procedure sudjelovanja države na Venecijanskom bijenalu.

 

2. Možete li nam pobliže objasniti kako je funkcionirao proces odabira institucije koja će sa svojim timom predstavljati BiH na Venecijanskom bijenalu? Tko je o tome odlučivao i tko je sve bio u konkurenciji?

A.A: Federalno ministarstvo kulture i sporta Bosne i Hercegovine raspisalo je javni natječaj za izbor predstavnika iz Federacije BiH na 58. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti 2019. godine, koje se službeno realizira uz financijsku potporu navedenog Ministarstva i Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Natječaj je bio otvoren za sve kulturne i umjetničke institucije koje posjeduju adekvatnu infrastrukturu, kapacitete i iskustvo organizacije izložbi suvremene umjetnosti u domaćim i međunarodnim okvirima. Institucija se prijavljuje s umjetničkim konceptom po prijedlogu kustosa / kustoskog tima, uz koji prilaže financijski plan projekta.

Federalno ministarstvo kulture i sporta BiH oformilo je povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka iz umjetničkog, kulturnog i akademskog polja, koje je nakon razmatranja pristiglih prijava te održanih prezentacija i razgovora s prijavljenim kandidatima jednoglasno donijelo odluku da će na 58. Bijenalu suvremene umjetnosti u Veneciji Paviljon Bosne i Hercegovine predstavljati umjetnički projekt Zenica–trilogija umjetnice Danice Dakić, na čelu s nama trima kao kustoskim timom i organizatorom Muzejom savremene umjetnosti Ars Aevi – direktoricom institucije i zastupnicom Paviljona Senkom Ibrišimbegović i projektnom menadžericom Izelom Kešmer.

 

3.  Zašto Zenica-trilogija? Što taj „rad“ govori posjetitelju o Zenici, ali i o BiH?

A.A: Koncepcijsko izvorište radova čini tema individualnih i kolektivnih utopija u kontekstu postindustrijske i posttranzicijske Zenice. Zenica je predstavljala jedan od prvih industrijskih gradova u Bosni i Hercegovini, ali i jedan od najvećih i najznačajnijih industrijskih projekata u SFR Jugoslaviji, čiji je urbanistički i demografski razvoj odredila Željezara. Moderan izgled i fizionomiju Zenica je stekla za vrijeme jugoslavenskoga samoupravnoga socijalizma, kada se urbanistički razvoj prvi put planski usmjerava, što će za posljedicu imati njezino oblikovanje u moderan europski grad koji baštini neke od najznačajnijih primjera moderne arhitekture u BiH. Takav primjer je zgrada gradskog pozorišta – Bosansko narodno pozorište Zenica – koja predstavlja ključni motiv Trilogije, a koji umjetnica prevodi u okvir međunarodne moderne uspostavljajući odnos s idejom totalnog teatra Waltera Gropiusa.

Rad problematizira kolektivno naslijeđe i individualno sjećanje na pozorište kao jedan od najznačajnijih kulturnih repera iz razdoblja Jugoslavije, propitujući, između ostaloga, na koji način danas govorimo o bivšoj državi i iskustvu jugoslavenskoga socijalizma.

U rascjepu koji je nastao nakon rata i raspada bivše države u kojemu se recentna povijest svakodnevno nanovo ispisuje, a ratna prošlost je prisutna u svim sferama društvenoga života, Trilogija otključava niz podtema poput posttranzicije, privatizacije, nezaposlenosti, siromaštva, zagađenosti, ali i ljudske volje, upornosti i izdržljivosti da privremeno savlada, prebrodi ili nadiđe postojeće probleme. Zenica–trilogija je priča današnje Bosne i Hercegovine, to je priča naših prostora, ali to je isto tako priča koja govori o problemima i brigama koje muče cijeli svijet u vrijeme globalnog kapitalizma.

4. Kakvo je vaše iskustvo suradnje s umjetnicom Danicom Dakić i njezinim timom?

A.A: Naša suradnja s Danicom Dakić započela je 2012. godine, a već sljedeće godine krenule smo s realizacijom višegodišnjeg projekta Bauhaus Goes South-East Europe fokusiranog na istraživanje javnog prostora Mostara i na umjetničke intervencije koje su bile rezultatom istraživanja. Projekt se također bavio mogućnostima i strategijama prevođenja, odnosno izlaganja kontekstualnih sadržaja, intervencija realiziranih u javnom prostoru, u institucionalnim izlagačkim prostorima. Projekt je realiziran između četiriju visokoškolskih institucija: Bauhaus Univerziteta u Weimaru, točnije master program za Umjetničke intervencije u javnom prostoru koji vodi Danica Dakić, zatim Univerziteta umetnosti iz Beograda, Akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva i Odsjeka likovne umjetnosti pri Nastavničkom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, koji je na veliku štetu za naš grad i Hercegovinu ugašen prije nekoliko godina.

Rad na pripremi i realizaciji Paviljona BiH predstavlja nastavak suradnje s Danicom Dakić, koja se temelji, prije svega, na prethodno stečenom povjerenju, koje je jako važno kada se upuštate u nove produkcije unutar veoma ograničenih vremenskih i financijskih uvjeta i generalno u veoma složenim i nestabilnim prilikama u zemlji.

Zenica–trilogiju Danica Dakić realizirala je skupa s višegodišnjim suradnicima: fotografom Egbertom Trogemannom, producenticom Amrom Bakšić Čamo i kompozitorom Bojanom Vuletićem. Riječ je o timu koji iza sebe ima mnoštvo projekata i izložbi, a koji su proizvod suradničke prakse zasnovane na međusobnom uvažavanju i povjerenju. Bilo je zadovoljstvo i inspiracija raditi i učiti u takvom okruženju te se zajedničkim snagama upustiti u avanturu zvanu Bosna i Hercegovina na Venecijanskom bijenalu.

 

5. Rad je postavljen u Palazzo Francesco Molon Ca’ Bernardo, je li bilo zahtjevno u palači iz 15. stoljeća postaviti suvremeno, multimedijalno dijelo? Koji su bili izazovi?

A.A: U proteklih desetak godina naša kustoska praksa je, silom prilika, bila usmjerena na rad u izvaninstitucionalnim prostorima poput bunkera, koncertnih sala, barova, mobilnih kontejnera i drugih sličnih prostora. S jedne strane bio nam je poznat osjećaj promišljanja i produkcije izložbe u nekonvencionalnim izložbenim prostorima, dok je s druge strane bio veliki izazov pronaći prostor koji će komunicirati s izložbom, pri čemu će se umjetnički radovi i izložbeni prostor međusobno nadograđivati, a ne dokidati. Budući da Bosna i Hercegovina nema stalni izložbeni prostor u Veneciji, poput država čiji su nacionalni paviljoni smješteni u Giardinima, upravo je jedan od prvih koraka kustoskog tima i umjetnice bio odlazak u Veneciju u potragu za prostorom. Netom renovirana palača Palazzo Ca` Bernardo koja potječe iz XV. stoljeća i smještena je na prominentnom gradskom trgu Campo San Paolo, u blizini mosta Rialto, nametnula se kao pravi izbor lokacije ovogodišnjeg Paviljona. Paviljon se nalazi u prizemlju palače, koje je više od pola stoljeća služilo kao radionica za proizvodnju obiteljskog namještaja, sa zasebnim morskim prilazom i kamenim mostom koji nosi isti naziv kao i palača. Prilikom renoviranja arhitekti su poštovali povijesne značajke građevine ne podilazeći trendovima, što nam je omogućilo site-specific pristup izložbi, s minimalnim intervencijama u sam prostor.

6. U kojoj mjeri je važno za našu umjetničku scenu da se BiH predstavi na Venecijanskom bijenalu?

A.A: Venecijansko je bijenale najstarija i najprestižnija izložba suvremene umjetnosti koja zbog svoje tradicije, ugleda i staža privlači iznimno veliki broj ljudi iz struke, ljubitelja umjetnosti, ali i turista. Sudjelovanje na Venecijanskom bijenalu daje svojevrstan vizibilitet i legitimaciju u internacionalnim umjetničkim institucijama i krugovima. Treba podsjetiti da je riječ o najvećoj izložbi suvremene umjetosti strukturiranoj prema nacionalnom ključu, što je samo po sebi problematičan koncept koji zaslužuje posebnu analizu. Nacionalna reprezentacija BiH na Bijenalu je, pak, višestruko složena i delikatna. Od stjecanja neovisnosti, BiH je predstavljena u okviru 45. Venecijanskog bijenala 1993. godine, i to videodokumentacijom izložbe Svjedoci postojanja (realizirana u Sarajevu 1992.–1993.), s obzirom na to da umjetnici i organizatori nisu uspjeli izaći iz grada pod opsadom.

Nakon potpisivanja Daytonskoga sporazuma BiH se prvi put službeno predstavlja na Venecijanskom bijenalu 2003. godine, nakon čega je uslijedila pauza od deset godina. Model nacionalnog predstavljanja prema kojem se Republika Srpska i Federacija BiH izmjenjuju svako dvije godine usvojen je na razini države BiH 2013. godine. U organizaciji Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske iz Banja Luke, Paviljon Bosne i Hercegovine predstavljali su Mladen Miljanović (2013.) i Radenko Milak (2017.). Federacija BiH je 2015. godine propustila priliku te je ovogodišnje predstavljanje s Danicom Dakić ujedno i prvo sudjelovanje ispred Federacije BiH. Predstavljanje zemlje na Venecijanskom bijenalu važno je u smislu kontinuiteta, vidljivosti i prisutnosti u međunarodnom umjetničkom prostoru. No, mnogo je važnije i nužnije stvoriti uvjete, osigurati sredstva, sustavnu podršku i razumijevanje unutar nadležnih institucija u BiH, što će tek onda rezultirati opravdanim i kontinuiranim predstavljanjem i imati neke značajnije učinke na umjetničku scenu u BiH.

 

7. U kojoj mjeri su ostala ostvarenja prikazana na Bijenalu zaokružila naslov „May You Live In Interesting Times“ (Da živite u zanimljivim vremenima)? Je li navedeni naslov – na koji su umjetnici na neki način svojim radovima trebali odgovoriti – striktan ili općenit?

A.A: Treba naglasiti da glavni kustos središnje izložbe Bijenala nema nadležnost nad nacionalnim paviljonima koje kuriraju kustosi ili kustoski timovi selektirani na način koji smo pojasnile na primjeru našega sudjelovanja. Osnova ovogodišnjega kustoskog koncepta kojeg potpisuje Ralph Rugoff pod naslovom May You Live in Interesting             Times      pretendira na višeperspektivnost i višeznačnost umjetničkih pristupa i tumačenja kompleksnih i egzistencijalno nesigurnih vremena u kojima živimo, zagovarajući svojevrsnu autonomiju umjetničkog polja čiji je zadatak da postavlja važna pitanja, ne nudeći pritom odgovore ni rješenja, i ne pretendirajući na društveno-politički angažman. Konstatirajući da se bez sumnje krećemo iz jedne krize u drugu, kustos se fokusirao na umjetnička djela koja će reflektirati na prekarne aspekte sadašnjosti, uključujući različite odnose prema tradiciji, institucijama, i nečemu što naziva „poslijeratnim poretkom“. S obzirom na ovaj dosta široko postavljen koncept oko kojega je okupio medijski heterogene radove središnje izložbe u prostorima Giardina i Arsenala, s naglaskom na nova tehnološka postignuća te veoma zahtjevne i skupe umjetničke produkcije, mnogi nacionalni paviljoni odgovaraju tematskom okviru središnje izložbe, najviše u segmentu koji se odnosi na klimatsku krizu i njezine katastrofalne posljedice. Davor Konjikušić u osvrtu na ovogodišnju izložbu za portal Novosti precizno sažima problematiku Venecijanskog bijenala i aktualnoga izložbenog postava: „Koliko god da je koncept nacionalnih paviljona promašen, najveća svjetska umjetnička izložba Venecijansko bijenale i dalje se ne može od njih odmaknuti. Kao ni od politike i globalnih odnosa.“

8. Kakva je trenutna umjetnička i kustoska produkcija u BiH, ako se valorizira u europskom kontekstu?

A.A: S obzirom na to da kulturna politika Bosne i Hercegovine nema ni smjer ni kontinuitet te da za suvremenu umjetničku i kustosku praksu izostaje razumijevanje, kao i financijska podrška, apsurdno ju je i pokušati promatrati i valorizirati unutar međunarodnih parametara.