Novosti iz travnja 2019. godine

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine neko vrijeme je mirovalo u svojim aktivnostima. Nismo se oglašavali povodom ne malobrojnih i ne nevažnih likovnih i drugih zbivanja o kojima naša struka ima nešto kazati. No, to ne znači da pojedini članovi Društva nisu djelovali.

Osobito smo ponosni na kolegicu Amilu Puzić, koja je zajedno s još jednom Mostarkom, Anjom Bogojević i talijanskom povjesničarkom umjetnosti, Claudiom Zini, koja trenutno živi i radi u Sarajevu, dio kustoskoga tima koji je radio na pripremi paviljona Bosne i Hercegovine za 58. Bijenale suvremene umjetnosti u Veneciji. Na ovogodišnjem Bijenalu Bosnu i Hercegovinu predstavlja Danica Dakić s umjetničkim radom Zenica – Trilogija. Bijenale traje od 11. 5. do 24. 11. 2019. godina, a otvaranje je bilo upriličeno 9. 5. u 18 sati. Nadamo se da će nam Amila dati ekskluzivni uvid u reakcije na BiH paviljon, ali i na cjelokupno ovogodišnje Venecijansko bijenale.

Također, u ovom prvom javljanju nakon pauze, moramo se osvrnuti i na sudjelovanje DPUmH-a u dosadašnjim pripremama za kandidaturu Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine. Naime države koje nisu članice Evropske unije imaju pravo svake treće godine kandidirati se za tu prestižnu titulu koja garantira ne samo kvalitetu predloženih programa, nego i postojanje baze za daljnji razvoj i rast kulture općenito. Ovisno o visini izdvojenih sredstava, gradovi nositelji titule, uspijevaju osigurati potrebne infrastrukturne objekte, oživjeti pojedine ustanove, pokrenuti određene programe dužeg trajanja. Od početka rada na pripremi kandidature DPUmH je aktivno uključen kroz Forum, ali i radni tim. Vjerujemo, uspijemo li dobiti tu prestižnu titulu, kako će se naših prijedlozi vezani za promociju i interpretaciju našeg kulturno-povijesnog i umjetničkog nasljeđa, kao i suvremenu umjetničku produkciju, realizirati i na taj način doprinijeti kvaliteti kandidature i programa Mostara 2024, ali i afirmaciji i promociji naše struke.

Bez obzira na ishod mostarske kandidature za EPK, Mostar kao grad u kojem doista ima puno vrijednih kulturnih zbivanja, često je u prilici uživati u povlasticama pravog kulturnog centra. Izložba slika Vlahe Bukovca koja je u Mostaru u okviru manifestacije Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice Hrvatske bila postavljena u Galeriji Aluminij u razdoblju 19. 3. – 19. 4. 2019. godine jedan je od takvih događaja. Zabilježila je rekordan broj posjetitelja, što nije čudno s obzirom na važnost i veličinu slikara Vlahe Bukovca o kojem naš član Tomislav Ćavar, između ostalog piše: ” … Iako je bio akademski slikar i predstavnik akademizma, njegovi portreti su bili živi, a ambijent u  kojem se nalazila portretirana osoba, prštao je slobodnim potezima kista u impresionističkoj maniri. Vlaho je bio sposoban uspostaviti kontakt s portretiranim modelom i napraviti psihološku analizu u najkraćem vremenskom roku, a da formalno ne ostane u drugom planu. Dolaskom u Zagreb donosi nove trendove u hrvatsko slikarstvo koje je ”prežvakavalo” zaostale barokne, rokoko i klasicističke forme. Unosi svjetlost u tamni kolorit i učmale forme dotadašnje hrvatske umjetnosti, osuđene većinom na putujuće slikare i slikare amatere bez formalne naobrazbe. Vlaho postaje duhovni mecena svim mladim slikarima toga doba u Hrvatskoj i svjetlonoša novog kolorita. Osniva Zagrebačku šarenu školu oko koje se okupljaju svi nositelji hrvatske moderne, te na taj način daje smjernice hrvatskom modernom slikarstvu i definira njegov razvoj, stavljajući nekoliko umjetnika pod zajednički nazivnik koji slijede njegovu slikarsku maniru i svijetlu paletu. Umjetnici koji prate Vlahu izlažu pod njegovim vodstvom na Salonu 1898. godine. Izložbu priređuje Društvo hrvatskih umjetnika nakon što se skupina mladih umjetnika okupljenih oko Vlahe Bukovca otcijepila od Društva umjetnosti Ise Kršnjavoga. Na taj način Vlaho i mladi umjetnici ustaju protiv tradicionalnih, akademskih šablona tražeći punu individualnost i slobodu izričaja i usmjeravaju hrvatsko slikarstvo u suvremene europske tijekove udarajući  mu sudbonosni pečat za daljnji razvoj.”

Još jedan važan događaj obilježio je mjesec travanj. U manastiru Žitomislić, 7. 4. 2019. godine otvoren je muzej u kojem su izložena blaga iz manastirske riznice. Ikone, knjige i srebro iz riznice tijekom rata je bilo izmješteno, dijelom restaurirano i sada vraćeno u manastir. Objekt smješten sjeverno od ulaza u dvorište manastira  uređen je za potrebe muzeja prema svim pravilima muzejske struke. U staklenim vitrinama su izložene stare knjige i srebreni predmeti, a na neutralno obojenim zidovima su postavljene ikone. Tih pedesetak ikona srpske, kretske i ruske provenijencije, među kojima se nalaze radovi nekih od najvažnijih srpskih slikara iz 16. i 17. stoljeća, kao što su Georgije Mitrofanović i majstor Radul, kao i neki reprezentativni primjeri kretskog ikonopisa, predstavljaju jednu od tri najveće i najreprezentativnije zbirke ikona u Bosni i Hercegovini. Autorica postava je dr. Ljiljana Ševo, povjesničarka umjetnosti iz Banja Luke.

Na kraju, donosimo i informacije o aktivnostima u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg koje nam je poslao naš član, Beat Čolak. U travnju je bila upriličena izložba Ivana Branka Imrovića pod nazivom „Crtačev dnevnik“ na kojoj je bilo izloženo 95 radova koje je umjetnik donirao toj instituciji.  Izložbu prati i kvalitetno opremljeni 16-stranični katalog s predgovorom pod naslovom „Stvaralački kontinuum“ kojeg je napisao član DPUmH-a Tomislav Ćavar, posebno ističući „kako se umjetnik s lakoćom kreće kroz različite teme i uspijeva ih u potpunosti realizirati i doreći“.