LIKOVNE UMJETNOSTI, ARHITEKTURA I POVIJESNI IDENTITETI – XV. Dani Cvita Fiskovića (28. rujna – 1. listopada 2016., Zadar)

U Zadru je od 28. rujna do 1. listopada 2016. godine održan znanstveni skup XV. Dani Cvita Fiskovića u organizaciji Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, a pod stalnim pokroviteljstvom VII. Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba.

Dani Cvita Fiskovića, znanstveni skup utemeljen 1996. godine u spomen na velikana hrvatske povijesti umjetnosti i kulture Cvita Fiskovića (Orebići, 24. XII. 1908. – Split, 13. VII. 1996.) doista je tijekom dvadeset godina svoga postojanja prerastao u respektabilni znanstveni skup povjesničara umjetnosti koji se bave svim područjima naše struke, ne samo onima koja su Fiskoviću bila najbliža. Na taj način, Dani Cvita Fiskovića pretvorili su se u središnji događaj povijesti umjetnosti kao humanističke discipline u Hrvatskoj, ali i regiji. Regionalni karakter Dani Cvita Fiskovića dobili su redovitim sudjelovanjem kolega iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. Članovi Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine, Beat Čolak i Tatjana Mićević-Đurić, imali su čast biti dijelom ovogodišnjega skupa na kojem su sudjelovala eminentna imena povijesti umjetnosti naših prostora.

Također, ne smije se zaboraviti istaknuti kako su se Dani Cvita Fiskovića, prvo lokalizirani u zavičaju velikoga znanstvenika – Orebiću i Korčuli – povremeno održavali i na drugim mjestima, na Hvaru, Lastovu, Mljetu, tako da su ove godine organizirani u Zadru, čime je na izvjestan način obilježena šezdeseta obljetnica pokretanja studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, čemu je svoj doprinos dao i Cvito Fisković.

Ovogodišnji XV. Dani Cvita Fiskovića otvoreni su 28. rujna u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, gdje je nakon prigodnih uvodnih riječi akademika Igora Fiskovića i organizatora, prof. dr. Jasenke Gudelj i doc. dr. Larisa Borića, upriličeno predstavljanje dijela monografskih izdanja objavljenih u Hrvatskoj u proteklim dvjema godinama. Jasenka Gudelj naglasila je kako se ovaj put nisu mogle predstaviti sve monografije, što je veliki napredak u odnosu na ranije skupove, što znači kako su kolege počele više i bolje raditi, ali i izdavači pokazivati više zanimanja za knjige povijesno-umjetničkoga sadržaja.

Svoje knjige predstavili su redom koji poštuje kronologiju problematike obrađene u knjizi: prof. dr. Nikola Jakšić – Klesarstvo u službi evangelizacije, akademik prof. dr. Igor Fisković – Secundum morem patriae: Identitet crkava propovjedničkih redova u jadranskoj Hrvatskoj, doc. dr. Danko Šourek – Altarističke radionice na granici: Barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, prof. dr. Dragan Damjanović, Vila Živković-Adrowski-Lubienski: Stanari, povijest izgradnje i opremanja historicističke rezidencije u Jurjevskoj 27 u Zagrebu, prof. dr. Vinko Srhoj – Moderno kiparstvo otoka Hvara i dr. Ana Šeparović – Jerolim Miše: između slike i riječi.

I drugi dan rada Skupa, na kraju radnoga dijela, također je bilo upriličeno predstavljanje dvaju izdanja. Predstavljena je nova knjiga prof. dr. Emila Hilje: Zadarski kipar i graditelj Pavao Vanucijev iz Sulmone. O knjizi su govorili recenzent prof. dr. Predrag Marković i sam autor. Kako je već uobičajeno, predstavljen je i zbornik s prošloga skupa, XIV. Dana Cvita Fiskovića, održanoga 30. IX. – 3. X. 2014. godine u Orebićima. Zbornik, kao i skup, nosi naziv Razmjena umjetničkih iskustava u jadranskome bazenu (ur. Jasenka Gudelj i Predrag Marković), a u njemu su po prvi put radovi recenzirani i kategorizirani prema uobičajenoj znanstvenoj kategorizaciji. U Zborniku je objavljeno petnaest radova, od toga devet izvornih znanstvenih radova, četiri prethodna priopćenja i dva pregledna rada. Uvođenje recenzije za priloge Zbornika važan je pomak u davanju referentnosti Zbornika i u njemu objavljenih radova, a samim time i čitavoga skupa. Također, dane kategorizacije potvrđuju ozbiljnost sudionika i materijala pripremljenih i proisteklih iz samoga skupa.

S radnim dijelom ovogodišnjih Dana Cvita Fiskovića započelo se 29. rujna. U tri dana čuli smo trideset izlaganja i predstavljen je jedan poster. Sudjelovali su, redom kojim su izlagali: Pavuša Vežić, Slavoluk Melije Anniane u Zadru i identitet Zadra; Berislav Štefanac, Identitet zadarskih srednjovjekovnih palača: primjer palače Cedulin; Bojan Goja, Prilog poznavanju zadarske heraldike; Laris Borić, Zadarska Plathea Magna i proces venecijanizacije javnih prostora dalmatinskih gradova u 16. st.; Silvija Banić, Tkanine kao insignije vlasti: mletački modeli i njihova recepcija u Dalmaciji; Suzana Valenta, Prezentacija zbirke fotografija akademika Ive Petriciolija (poster); Maja Zeman, „Povijesna mjesta“ kao „mjesta moći“ – kontinuitet u formiranju ranosrednjovjekovnih vladarskih kompleksa sklavinije Hrvatske; Tatjana Mićević – Đurić, „Kriptokriževi“ na grobljima bosanskih katolika; Ana Munk, Relikvijar glave sv. Vlaha u kontekstu stvaranja kolektivnog identiteta Dubrovnika; Samo Štefanac, Problem prikazivanja identiteta naručitelja na nekim djelima Nikole Firentinca i Andrije Alešija; Sofija Sorić, Biti plemić u Rabu: graditeljska djelatnost rapskoga plemstva u arhivskim dokumentima iz sredine 15. st.; Emil Hilje, Imena srednjovjekovnih umjetnika nekad i sad (Franjo iz Milana, Menegelo Ivanov de Canali, Blaž Jurjev Trogiranin i Juraj Matejev Dalmatinac); Beat Čolak, Uloga slikara Baldassarea d’Anne u potvrdi zapadnog identiteta franejvaca Bosne Srebrene; Ana Marinković, Između zmaja i lava: sveci zaštitnici venecijanske bratovštine San Giorgio degli Schiavoni; Jasenka Gudelj, Arhitektura i slikarstvo sklopa sv. Jeronima u Rimu i povijesni narativi; Danko Šourek, Zagrebački „grbovnik“ u Bologni: zidne slike u trijemu Ilirsko-ugarskoga kolegija; Milan Pelc, ‘Ius supremi patronatus regis’: sveti ugarski kraljevi u liturgijskim knjigama zagrebačkih biskupa oko 1500.; Zlatko Uzelac, Retorika politike i simbolizacija dinastije u središnjoj osi Tvrđave Brod; Petra Batelja, Kolektivni vjerski identitet na primjerima Bogorodice Zaštitnice u Trškom Vrhu i Vinagori; Marina Bagarić, Zagrebačka buržoazija u novoj monarhiji: oponašanje stambenih modela; Dragan Damjanović, Politika i arhitektura: heraldičko obilježavanje zgrada u hrvatskom historicizmu; Monica Priante, Identitet pod arkadama: Mirogoj, gradska nekropola; Antun Baće, Rezidencije dubrovačkih armatura prve polovice 20. st. i identitet zajednice; Rozana Vojvoda, Caritas i Dubrovačka Republika: ikonografija „Alegorije milosrđa“ na Kneževom dvoru u povijesnom kontekstu; Ana Šeparović, Socijalna stratifikacija i rodne uloge u slikarstvu Jerolima Miše; Rašeljka Bilić, Retorika i dekodiranje vizualnih poruka na poštanskim markama kao službenim manifestnim oblicima kulturnog i nacionalnog identiteta 1918.; Vinko Srhoj, Negativna recepcija ideje „nacionalnog stila“ nakon Prvog svjetskog rata; Karla Lebhaft, Kulturna politika i uloga umjetnosti u stvaranju narativa o specifičnom jugoslavenskom identitetu; Lovorka Magaš Bilandžić, Scenografija Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i afirmiranje nacionalnog identiteta (1921.-1940.); Feđa Gavrilović, Krleža i reinvencija hrvatske renesanse nakon Drugog svetskog rata te Irena Ravlić, koja je izložila temu Obnova crkava na prostoru kontinentalne Hrvatske (1995.-2015.): historizacija regionalnih identiteta ili „u potrazi za izgubljenim srednjim vijekom“, obrađenu u suradnji s Predragom Markovićem.

Tema ovogodišnjega skupa – Likovne umjetnosti, arhitektura i povijesni identiteti – bila je vrlo široka, tako da su izlaganja pokrila gotovo sva razdoblja povijesti umjetnosti, od carskoga Rima i kasne antike do kraja XX. stoljeća, obradila teme iz Dalmacije, osobito Zadra, što je i logično s obzirom na mjesto održavanja skupa, Primorja, Zagreba, Slavonije, do Dubrovnika i Bosne. U izlaganjima se očitovala sva širina humanističke discipline povijesti umjetnosti koja se odmakla od čistih formalno-stilskih tumačenja i krenula u širenje svojih dometa i povezivanja s drugim znanstvenim disciplinama, arhivistikom, prije svega, s ciljem rasvjetljavanja konteksta određenoga umjetničkoga ostvarenja te, na taj način, njegova preciznijega određivanja i utvrđivanja njegova točna značenja, važnosti i smisla u povijesti. Važno je i da su se na ovom skupu predstavili povjesničari umjetnosti djelatni u svim segmentima povijesnoumjetničke struke, od nastavnika i asistenata na sveučilištima, predstavnika Instituta za povijest umjetnosti, preko kustosa i konzervatora, do leksikografa i likovnih kritičara. Veliki broj sudionika, raznolikost i širina izloženih tema, različiti pristupi, sve je to rezultiralo zanimljivim i plodonosnim skupom, što se najjasnije očitovalo u brojnim zanimljivim diskusijama koje su uslijedile nakon sesija, a naročito u naknadnoj razmjeni mišljenja i ideja s kolegama.

Jedna od novosti ovogodišnjih Dana Cvita Fiskovića bio je Okrugli stol na temu Znanstvena periodika iz područja povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, u kojem su sudjelovali urednici nekih od najvažnijih povijesno-umjetničkih časopisa u hrvatskoj: dr. Irena Kraševac, urednica Peristila, dr. Mirjana Repanić Braun, urednica Radova Instituta za povijest umjetnosti, prof. em. dr. Nikola Jakšić, član uredništva Hortus Artium Medievaliuma i domaćin, pročelnik Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru i urednik časopisa Ars Adriatica, doc. dr. Laris Borić. Razgovaralo se o zanimljivim i važnim temama i problemima s kojima se svakodnevno susreću svi kojima su takvi časopisi bitni, jer bez njih naša akademska zajednica ne može, oni su apsolutni imperativ jer omogućavaju mnogo jednostavnije i brže objavljivanje radova, nego autorske knjige. Osnovne teme okrugloga stola bile su kvaliteta i budućnost tih časopisa, tako da su se nametnula pitanja neovisnih i objektivnih recenzija, kvalitete tekstova i slikovnih priloga, redovitosti izlaženja, nedostatnih materijalnih sredstava, volonterskoga rada uredništva i recenzenata, digitalizacije časopisa, odnosno napuštanja tiskanoga izdanja, visoki stupanj birokracije koju ministarstvo, od kojega se dobivaju potpore, zahtijeva… Potrebe su velike, problemi su brojni, ali su nam ti časopisi dragocjeni, a dužnost struke je da se oni očuvaju i unaprijede.

Kao redoviti dio programa Dana Cvita Fiskovića i ovaj put su prezentirani najbolji diplomski radovi studenata povijesti umjetnosti na studijima povijesti umjetnosti u Hrvatskoj u proteklim dvjema godinama.

Na kraju, zahvaljujući ljubaznosti domaćina, djelatnika Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, upriličen je obilazak Zadra i njegovih spomenika, a naglasak je stavljen na posjet crkvi sv. Krševana, već duže vrijeme zatvorenoj za javnost zbog konzervatorskih radova. Urbanističku situaciju tijekom prošlosti te arhitektonske odlike crkve rastumačio nam je prof. dr. Pavuša Vežić, a zidne slike i reljefe unutar crkve prof. dr. Emil Hilje. Doista smo bili sretni zbog mogućnosti da vidimo jedan od najljepših primjera srednjovjekovne umjetnosti kod nas izbliza i da čujemo iskustva onih koji su izravno radili na njemu u okviru konzervatorskih radova.

Dani Cvita Fiskovića donijeli su, kako vidimo, mnogo novih saznanja, interpretacija, zaključaka, mnogo plodonosnih diskusija o pojedinim temama i osobito o vrlo važnoj temi koja se odnosi na izdavanje znanstvenih časopisa u našoj struci, ali i druženja i neobaveznih razgovora u kojima smo razmjenjivali iskustva iz sredina u kojima djelujemo. Povezani zajedničkom ljubavi prema povijesti umjetnosti, često nazivanom „najljepšom strukom na svijetu“, otkrivali smo razlike i sličnosti u načinu svoga djelovanja te – što je najvažnije – uz razmjenu ideja i novih saznanja uspostavljali osobne kontakte i veze koje ponekad, osobito iz perspektive onih koji se, kao mi u Mostaru i Hercegovini, često mogu osjetiti usamljeni i izvan zbivanja, predstavljaju neprocjenljive vrijednosti koje namjeravamo čuvati i u budućnosti jačati. Vjerujem, što su diskusije i komentari nakon naših izlaganja pokazali, kako smo svojim sudjelovanjem potvrdili kako povjesničari umjetnosti iz Hercegovine mogu i imaju što dati hrvatskoj povijesti umjetnosti i kako će u budućnosti to postajati sve snažnije.

Tatjana Mićević – Đurić

Oglasi