Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci, po svim aspektima svoje pojavnosti i razvoja izuzetno su specifičan segment naše kulturne baštine. Zona rasprostiranja stećaka ograničena je na sjeveru rijekom Dravom, na jugu jadranskom obalom, na zapadu Likom, dok istočna granica njihova rasprostiranja seže duboko u zapadnu Srbiju. Iako u stručnoj literaturi nalazimo podatke o pojavi stećaka od druge polovine XII. stoljeća, sa sigurnošću možemo tvrditi da se ovi nadgrobni spomenici intenzivno izrađuju tijekom XIV., XV. i početkom XVI. stoljeća kada polako nestaju. Od 70.000 evidentiranih stećaka na 3.300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini nalazi se oko 60.000, u Hrvatskoj 4.400, u Crnoj Gori oko 3.500 i u Srbiji oko 4.100. Predmetom multidisciplinarnih istraživanja domaćih i inozemnih znanstvenika stećci postaju krajem XIX. st., dok taj interes kulminira sredinom XX.st., točnije po završetku II. svjetskog rata kada se pristupa prvim sustavnim popisima nekropola.

Posljednjih se godina ponovno javilo zanimanje za izučavanje stećaka potaknuto UNESCO-vom nominacijom stećaka na Listu svjetske baštine. Projekt serijske nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine pod nazivom  Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici, jedan je od najsloženijih i najopsežnijih pothvata iz područja zaštite graditeljskog nasljeđa u kojemu su sudjelovale i susjedne države Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Proces čiji je glavni koordinator prof. dr. Dubravko Lovrenović, započeo je u studenome u Sarajevu potpisivanjem Pisma namjere o zajedničkoj nominaciji predstavnika četiriju država. Serijska nominacija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka obuhvaća izbor od 4.100 stećaka na 30 nekropola sačuvanih in situ, a koje imaju najviši stupanj autentičnosti. Na svim predloženim nekropolama provedeni su osnovni dokumentacijski radovi (izrada elaborata zatečenog stanja, snimci postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži i 3D skeniranje u pojedinim slučajevima) kao podloga daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja svakim pojedinim lokalitetom. Način upravljanja svakim pojedinim lokalitetom određen je pojedinačnim Planovima upravljanja koji su specifični s obzirom na državno zakonodavstvo i lokalnu upravu te mogućnosti svake od pojedinih država. Provedba istih planova imat će cilj uspostaviti međudržavne koordinacije i spriječiti propadanje stećaka na svim nominiranim nekropolama.

U izradi plana upravljanja, sukladno smjernicama Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972, sudjelovali su Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Ministarstvo civilnih poslova, Komisija za suradnju BiH sa UNESCO-m, nadležna entitetska ministarstva kulture i zavodi za zaštitu kulturnog nasljeđa, te vladine institucije nadležne za upravljanje nasljeđem i općine na čijim se teritorijama nalaze nominirane nekropole sa stećcima. Prva faza projekta završena je upisom stećaka na Tentativnu listu svjetske baštine 2011. godine. U siječnju 2015, ekspertni su timovi završili izradu Nominacijskog dosjea i Plana upravljanja te ga priložili Centru za svjetsku baštinu u siječnju 2015. godine. Nominacijskim dosijeom obuhvaćene su 22 nekropole iz Bosne i Hercegovine, 3 iz zapadne Srbije, 3 iz zapadne Crne Gore te 2 iz centralne i južne Hrvatske.

Na 40. zasjedanju 21 zemalja članica Komiteta UNESCO-a koje je u Istanbulu otpočelo 10. srpnja, donesena je pozitivna odluka o upisu stećaka na Listu svjetske baštine pod kriterijumima iii (spomenici koji predstavljaju jedinstveno ili najmanje izuzetno svjedočenje o kulturnoj tradiciji ili civilizaciji koja je živa ili nestala) i vi (kulturni spomenici koji su u direktnoj vezi sa događajima ili tradicijama, idejama ili vjerovanjima, umjetničkim i književnim djelima univerzalnog značenja).

Na Tentativnu listu UNESCO-a upisane su sljedeće nekropole stećaka iz Bosne i Hercegovine: nekropola sa stećcima Radimlja – Stolac, nekropola sa stećcima Biskup – Konjic, nekropola sa stećcima Kalufi-Nevesinje, nekropola sa stećcima Borak (Han Stjenički plato), selo Burati-Rogatica, nekropola sa stećcima Maculje – Novi Travnik, nekropola sa stećcima Dugo Polje – Blidinje, nekropola sa stećcima Gvozno – Kalinovik, nekropola sa stećcima Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava – Bileća, nekropola sa stećcima Bijača – Ljubuški, nekropola sa stećcima u Olovcima kod Kladnja – Kladanj, nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor u Musićima – Olovo, nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške – Tuzla, nekropola sa stećcima Kučarin – Donje polje kod sela Žilići – Goražde, nekropola sa stećcima Boljuni – Stolac, nekropola sa stećcima Umoljani – Trnovo, nekropole sa stećcima u Luburića polju – Sokolac, nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji – Berkovići, nekropola sa stećcima Moramorje u selu Buđ – Pale, nekropola sa stećcima u selu Bečani – Šekovići, nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici – Foča, nekropola sa stećcima Čengić Bara – Kalinovik, nekropole sa stećcima Ravanjska vrata – Kupres.

Upis nekropola stećaka na Listu svjetske baštine donosi izuzetan ugled, ali i niz dodatnih zadataka. Države članice na čijim se teritorijima nalaze nekropole, obvezne su osigurati uvjete za zaštitu od klimatskih promjena, urbanizacije i drugih utjecaja te na taj način održati zone zaštite tzv. tampon zone tj. poraditi na održivom upravljanju nekropola.

Edita Vučić