Osvrt na izložbu Dani kulture Irana

Manifestacija Dani kulture Irana, koja za cilj ima građanima Bosne i Hercegovine predstaviti bogatu kulturu Islamske Republike Iran kako u muzici i filmu tako i u likovnoj umjetnosti, kaligrafiji i rukotvorinama, otvorena je 1. veljače 2016. godine izložbom koja je upriličena u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru. Pored Sarajeva i Banja Luke, Mostar je ove godine imao čast prvi otvoriti svoja vrata kulturi i tradiciji velikog Irana.
Manifestaciju Dani kulture Irana organizira Kulturni centar Ambasade Islamske Republike Iran u Sarajevu, a u okviru razmjene kultura i tradicija dviju zemalja, Islamske Republike Iran i Bosne i Hercegovine. U programu otvorenja izložbe u Mostaru sudjelovao je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, savjetnica predsjednika Vlade HNK-a Tanja Vučić-Tomić, zamjenik ambasadora Irana u BiH Hossein Teherani Zamanim te direktor Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača Danijel Vidović.
Izložba je započela svečanim presijecanjem vrpce i izvođenjem himni dviju zemalja, nakon čega je gostima iz Irana dobrodošlicu poželio direktor Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača Danijel Vidović. Nazočnima se obratio i iranski konzul Ali Ameri koji je istaknuo kako izložba fotografija Teherana, izložba umjetničkih slika i kaligrafije, izložba iranskih rukotvorina te tradicionalna iranska glazba predstavljaju samo jedna mala vrata koja nas uvode u čitav svijet svega onoga što donose iranska kultura i civilizacija.
Izložbu je kroz tri dana posjetio nemali broj ljubitelja kulture i umjetnosti.

O izložbi

Izložba Dani kulture Irana postavljena je u nekoliko segmenata koji predstavljaju iransku prošlost i sadašnjost te pokazuje u kojoj se mjeri u modernom Iranu i dalje čuvaju i njeguju tradicionalne vrijednosti.
IMG_9015

Izlaganjem 26 fotografija modernog Teherana te 11 fotografija iz svakodnevnoga života stanovnika tog grada, nastoje se razbiti predrasude o Iranu kao zatvorenoj i konzervativnoj islamskoj zemlji. Stoga ovaj dio izložbe i nosi naziv Teheran danas.

IMG_9025

Drugi segment izložbe sadrži 30 umjetničkih slika iranskoga slikara Saida Panahzadeha, koji od 1991. godine postaje prepoznatljivo ime iranske umjetnosti. U maniri realističnoga slikarstva, koristeći se pastelnim i uljanim bojama, ovaj slikar donosi tople i idilične prizore svakodnevice, kao i motive mrtve prirode.

Posebno su zanimljivi izlošci 30 jedinstvenih kaligrafskih radova iranskog kaligrafa Ali Tana. Motiv linije umjetnik vješto provlači kroz svoja djela, kovitla je i raspliće u jednom potezu te bojom stavlja akcent na cjelokupnu kompoziciju.Untitled-1

Kaligrafija je u Iranu uvijek predstavljala najviši oblik vizualnih umjetnosti i imala je posebnu eleganciju. Iranska kaligrafija pripada islamskoj kaligrafiji i bila je rasprostranjena po zemljama vezanim za iransku kulturu, poput Afganistana, zemalja centralne Azije i Indijskog potkontinenta. Iranci su izumili zanimljive i inovativne kaligrafske stilove koji imaju poklonike i u drugim islamskim zemljama, ali uživaju posebno veliku blagonaklonost u perzijskom govornom području.
Iranska kaligrafija počela je blijediti dolaskom novih tehnologija tijekom prošloga stoljeća, ali je u posljednje vrijeme počela ponovno oživljavati. Kulturološke, političke, socijalne i tehnološke promjene u Iranu stvorile su nove uvjete za razvoj kaligrafije. Kombinacija s ostalim umjetnostima, kao i izum novih kaligrafskih pisama i kompjutorski programi napravljeni posebno za kaligrafiju, garantiraju opstanak ove umjetnosti.
Slikarska kaligrafija kombinacija je slikarstva i kaligrafije i većina modernih slikarskih pravaca u Iranu utjecala je na nju. U slikarskoj kaligrafiji kombiniraju se boja i linija s kaligrafskim pismom, tako da je autora nemoguće odrediti samo kao slikara ili samo kao kaligrafa. U ovoj umjetnosti umjetnik bojom i perom slobodno stvara inovativne kombinacije i kompozicije.
Posljednji segment koji je upotpunio sliku o iranskoj tradiciji je izložba iranskih rukotvorina tradicionalne isfahanske izrade, brojne umjetnine, rezbarije, emajlirano posuđe, lončarija, ukrasni predmeti rađeni u kombinaciji slonovače, drveta i devine kosti te ukrasni tepisi i ćilimi.

IMG_9023

Emajliranje, umjetnost dekoriranja metalnih površina sjajnim bojama, je u Iranu poznato još iz davnih vremena. Ova umjetnost se do danas održala u gradu Isfahanu, no opstala je samo jedna tehnika prema kojoj se bakarna osnova boji emajl bojama.
Na našoj smo izložbi imali priliku vidjeti i predmete izrađene u tehnici hatam. To je posebna tehnika u kojoj se komadići drveta raznih boja, slonovača, kost i metal povezuju i stvaraju raznovrsne geometrijske forme rombova, trokutova, zvijezda i poligona. Oni se spajaju u šaru i lijepe na površinu. Hatam se koristio za dekoriranje namještaja, vrata, prolaza, pa čak i drvenih pregrada u dvorcima. Danas se, zbog visokih troškova proizvodnje, zanatlije ograničavaju na ramove za slike, kutije te dijelove nakita.

Arheološka i klasična tradicija dokazuju da su se najstarija znanja o metalurgiji razvila u sjeveroistočnim oblastima Irana. Metalna oruđa i oružja pravljena od kovanog bakra potječu s kraja 5. tisućljeća prije Krista. Oblikovanje raznih legura u bakru, bronci, željezu, zlatu i srebru bilo je poznato širom Irana. Svaki manji grad imao je svoje kovače, a svaki veći specijalne bazare (trgovačka područja) na kojima su izrađivali predmete i prodavali ih tamošnjim kupcima. Značajniji centri njegovali su posebne stilove u pojedinim granama. Tako je, na primjer, grad Isfahan bio čuven po izradi graviranih metalnih posuda, tanjura, vaza, kutija i okruglih pladnjeva. Pri izradi, koristi se bakar, bronca i bijeli metal.

Značajno je spomenuti i umijeće izrade iranskih tepiha i sagova, čijim smo se šarama i bojama imali priliku diviti i na ovoj izložbi. Izuzetna slava iranskih tepiha ili ćilima postignuta je zahvaljujući delikatnosti čvorova, novim šarama, trajnosti i usklađenosti boja. Oblasti Irana imaju različite prirodne karakteristike, čime se djelomično objašnjavaju raznovrsnosti šara koje se mogu vidjeti na raznim tepisima. Svaka oblast koja proizvodi tepihe upotrebljava svoje izrazite šare do te mjere da preko ukrasa možemo identificirati dio zemlje iz kojeg neki tepih potječe.

Također, na izložbi smo imali priliku vidjeti i oko 50 knjiga iz kojih smo pobliže mogli saznati kako o povijesti Irana tako i o suvremenom životu te zemlje.
Nije lako pronaći jednostavan način koji bi valjano predstavio zemlju poput Irana, veliku zemlju Arijaca s poviješću starom više od 7000 godina, zemlju drevne civilizacije, raznih naroda i jezika. Ova izložba samo je mali dio kulture i umjetnosti Istoka i ljudi drevne civilizacije na čijim je temeljima stvorena moderna Islamska Republika Iran, no svakako je poticaj za daljnje istraživanje o ovoj zemlji znanja, kulture i umjetnosti.

Dajana Šudić Karačić

Oglasi