Povodom obilježavanja Dana općine Čitluk, 24. svibnja i 709. obljetnice prvog pisanog spomena Brotnja (1306.-2015.), ogranak Matice hrvatske u Čitluku, organizirao je kulturni program u trajanju od šest dana u okviru kojega je upriličena izložba crteža Zorana Zelenike otvorena 21.svibnja u „Galeriji klub MH“ u Čitluku u sklopu manifestacije otvaranja. Izložbu su otvorili predsjednik OMH Čitluk, Andrija Stojić i akademski slikar Franjo Primorac koji prigodnim riječima pozdravljaju prisutne i službeno otvaraju izložbu, te pozivaju na nadolazeće manifestacije za Dane općine Čitluk.
Na ovoj izložbi Zoran Zelenika se predstavio s osamnaest radova malog formata – 5×7 cm i 7x5cm. Riječ je o crtežima u tehnikama tuša, laviranog tuša, akvarela i kolaža kojima nam otkriva svoj odmak od grafike. Slikarskim postupcima umekšava dominaciju linije i točke iz čega se rađaju geometrijski oblici i u potpunosti definiraju motive. Akromatske boje dominiraju crtežima, ali ih umjetnik vješto oživljuje i osvježava blijedim tonovima žute, narančaste, plave, zelene i crvene boje koja je ujedno od svih najintenzivnija. Zamišljene kompozicije u minijaturi su egzaktno, heterogeno i precizno izvedene. Vrlo je jasno kako umjetnik pojedine dijelove crteža naglašava u odnosu na ostatak kompozicije čime oblike dijeli na čvrste s naglašenom strukturom i one lepršave s nešto lakšom strukturom.
Zanimljivo je kako se na pojedinim mjestima kontinuiranost linije prekida i razdvaja u niz točkica stvarajući fluidnu i poroznu materiju koja nam pruža mogućnost individualnog zaključivanja i otkrivanja svjetova unutar crteža. Takvo promatranje nas upućuje ka mnogim asocijacijama u kojima se prikazani oblici mogu identificirati s oblicima iz svijeta u kojem živimo, a koji nas vode sve do zamrznutih scena apstraktnog filma gdje se rađaju nove galaksije s neobičnim bićima, arhitektonskim ostvarenjima zasnovanima na kubističkim elementima, nebeskim svodom ispunjenim kometama i zviježđem, te neobično oštrim pointilističkim oblacima. Promatrač postaje detektiv skrivenih značenja, tajnih odaja labirinta u koje ga umjetnik uvodi ostavljajući svoj monolog tamo gdje je potreban strpljiv konspekt kako bi se ostvarila interakcija, točnije kako bi se taj monolog transformirao u dijalog i postao povratnom informacijom. Namjernom nečitljivošću oblika i misaonim skokom u nerealni svijet crteža, pružena je sloboda razmišljanja i zaključivanja za svakog pojedinca kojem je zadaća otvoriti infinitum mogućnosti zaključaka introvertnog umjetnika dok motive objedinjuje linija i ton.
Maja Gagro