U organizaciji HKD Napredak, podružnice Široki Brijeg, otvorena je izložba mladih autora, Josipa Ivešića i Damira Bebeka, pod naslovom “Opstanak“.

Izložbu je otvorio povjesničar umjetnosti Tomislav Ćavar, čije tekstove u predgovoru kataloga ove izložbe donosimo u cijelosti:

“Josip Ivešić se predstavlja kiparskim opusom koji je nastajao od 2017. do 2021. godine. U njegovim skulpturama nastalima u različitm kalendarskim razdobljima vidi se ista prisutnost, kontinuitet i snažna povezanost. Ekspresivna snaga i izraz koji ne posustaje povezuju sva djela u nerazdvojnu cjelinu, te objedinjuju raznolikost tema i formi. Kao materijal za svoje skulpture odabire drvo i bez obzira na intervencije vidljivo je da poštuje karakter materijala i prilagođava mu se s izrazitom pažnjom. Odnos između volumena i prostora je uvijek stabilan i uravnotežen. Volumeni su klesani ekspresivno i definirani nemirnim površinama na kojima se iščitavaju tragovi dlijeta, što dodatno doprinosi ekspresiji izraza. Zbog svega navedenog, volumen izvrsno korespondira s prostorom i uvlači promatrača lakoćom u svoju srž. U formalnom smislu skulptura je na pola puta između apstrakcije i figuracije. Bježeći od doslovnog i realističnog, na granici apstraktnog, umjetnik pronalazi svoj izraz.

U starozavjetnim i novozavjetnim temama Ivešić ne želi biti narativan jer svoja djela rađa izdubokih, intimnih, religioznih osjećaja. Želi pokazati, proživljeni osjećaj i energiju same teme, a ne puku scenu i kronologiju događanja. U djelu „Sv. Juraj“ skulpturu svodi na jednostavne volumene pune ekspresije, sabijajući svu dinamiku, snagu i muževnost svetog Jurja u metalno koplje i trenutak kada probija zmaja, ostavljajući promatraču da u mašti nadogradi formu samog zmaja. „Bičevani Krist“ se naslanja na ovaj likovni vokabular, skulptura ima karakter monolitnog, neslomljivog bloka sposobnog da podnese nadljudsku bol, a iz tog jednostavnog i snažnog volumena, koji graniči sa apstraktnim formama, može se crpiti fabula cijelog događaja. U seriji radova koji u nazivu nose imenicu „Rebra“ proučava muško-ženski biblijski princip kroz odvojenost i samostalnost formi, a s druge strane istražuje njihovu povezanost i simbiozu. Unutar ovog kiparskoga ciklusa na poseban način tematizira brodove,od kojih su najdojmljivije starozavjetne Arke. Kroz igru koncentričnih volumena monumentalna plovila se u kontinuitetu transformiraju od „Stvaranja Arke“, u kojem se vidi nukleus onoga što će se kasnije formalno raščlaniti i razviti u „Arku“, i u potpunosti zasjati u „Noinoj arki“ nudeći Božji zaklon bićima, pa na kraju kulminirati u „Razorenoj arki“. Izmjena apstraktnih volumena Arki je priča o kontinuitetu i snazi vjere, a koncentracija religiozne energije kanalizirana u ovom djelu u pravom smislu riječi definira Noin savez s Bogom. Dva rada, „Pokajnica“ i „Kupačica“, razlikuju se od svih ostalih skulptura lirskim, zaobljenijim, putenim formama koje naglašavaju erotsku zaigranost. Također, tu su i djela simboličkog značenja poput rada „Prozor“ izlomljenih volumena, nepravilnih, ekspresivnih geometrijskih oblika. On na simboličkoj razini otvara zatvoreni prostor i daje nove perspektive i vodi nas preko granice u neki drugi svijet, drugi svjetonazor i dopušta nam da poput organičkog „Broda“ jednostavnih, snažnih, konturnih linija, ne zaustavljajući se, plovimo prostranstvima oceana. Iz čitave palete različitih tema vidljivo je da umjetnik suvereno vlada materijom i formom. Sve skulpture su nabijene emocijama, egzistencijalnim i životnim pitanjima, a nastaju iz čiste unutarnje potrebe i nagona za stvaranjem. Ivešićevi zbijeni volumeni pršte od ekspresije, sažimanjem oblika u sudbinske forme postiže snažan izraz, ali ostavlja i promatraču prostor da svojom maštom rastvara i slaže volumene, povezuje formu sa sadržajem i dođe do vlastitih rješenja u kojima su moguća nova, osobna tumačenja.

„Duhovna egzistencija“ Damira Bebeka

Damir Bebek se predstavlja s osam radova i vrlo smjelo ulazi u problematiku koja nas okružuje u svakodnevici. Surovom materijalizmu suprotstavlja duhovno u čovjeku, deformirajući oblike do krajnjih granica i prigušujući kolorit svoje slikarske palete. Radovi su definirani laganim, kontroliranim, sfumatičnim pokretima kista, rasplinutih kontura, što im daje jedan sakralni karakter i pomiče ih iza stvarnosti. Prateći kretnje kista likovi su stalno u pokretu i mijene njihovih emocija prisutne su u svakom trenutku, tako da platna ostavljaju dojam živoga, fluidnoga, pokrenutoga. Posebno je dojmljiva horizontalna kompozicija u kojoj se likovi naguravaju u kadar i svojom nagomilanošću u plošnom prostoru tvore Horror Vacui, dajući slici spiritualni karakter. Umjetnik u svojim radovima nije narativan, nego različitim deformacijama fizionomija, reproducira paletu psihičkih stanja u onostranome i utječe na promatrača, koji može prepoznati neke sebi bliske i već proživljene emocije. Nakon beskonačnih borbi za preživljavanje, za mjesto u društvu, jednom riječju za opstanak, tijela depersonaliziranih fizionomija,

uhvaćena su u trenutku prelaska iz tjelesnog u duhovno. U tom trenutku forme koketiraju s apstrakcijom lebdeći u nejasno definiranom prostoru i spremajući se na put prema smiraju, kako bi se odmakle od postojećeg materijalnog svijeta. Svi Damirovi likovi umorni su od borbi za uspjeh, penjanja po ljestvici vrijednosti koju nameće suvremeno društvo. U globalnom, materijalnom svijetu konstantnih promjena trendova, moda, vječne mladosti i ljepote, ostali su bez osobnosti, njihov lik i djelo sveden je na već unaprijed zadanu formu i propisani šablon. Damir umjetničkom intervencijom „čupa“ svoje likove iz šablona, vraća ih zemlji i uspijeva se, usprkos pomodarskim trendovima, držati vlastitih načela, kreirajući svoja djela i svjetonazore isključivo osobnim emocijama.