Radovi u Starom gradu (3)

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine nakon objave informacija o nepoduzetim mjerama u vezi s radovima u Starom gradu u Mostaru 4.12. 2017. goodine od voditelja Područnog ureda UNESCO-a u BiH, gosp. Siniše Šešuma, dobilo je usmenu informaciju kako je gradilište zapečaćeno.

Nakon deset dana od tada, radovi na objektu su dalje odmakli, a aktivnosti ni u kom slučaju nisu obustavljene, kako pokazuje slika od 14. 12. 2017. godine.

Čini se kako nadležne institucije nemaju snage, načina ili volje zaustaviti devastiranje zaštićenog prostora. Takva situacija je nedopustiva u gradu čija stara jezgra je uvrštena na listu svjetske baštine i u državi koja ima svoga predstavnika u UNESCO-vu Komitetu za svjetsku baštinu. Naime, na 21. plenarnoj sjednici Generalne skupštine zemalja članica potpisnica Konvencije o svjetskoj baštini, po prvi puta u povijesti, u Komitet je izabran predstavnik Bosne i Hercegovine. Komitet za svjetsku baštinu je jedno od najvažnijih tijela u čitavom sustavu UN organizacija. Sastoji se od 21 člana i, među ostalome, odgovoran je za razmatranje kandidatura i donošenje odluka o prihvaćanju dobara kulturnog i prirodnog nasljeđa na UNESCO-ovu listu Svjetskog nasljeđa.

Ulazak BiH u Komitet veliko je priznanje i predstavlja veliku priliku za snažniju promociju države na svjetskoj razini. No, nažalost, primjer onoga što se unatoč nastojanjima struke događa u Starom gradu u Mostaru, nikako neće doprinijeti potvrđivanju takvog statusa države i grada s dobrom upisanim na Listu svjetske baštine i vrlo jasno relativizira vrijednost Liste svjetske baštine, Komiteta za svjetsku baštinu gdje svoga predstavnika ima i zemlja u kojoj se događaju takve stvari te UNESCO-a kao organizacije koja ne čini ništa ili ništa ne može učiniti. Ovom prilikom se i ne osvrćemo na lokalne institucije, jer najviša državna instanca, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uporno ignorira svaki naš dopis i uopće se ne oglašava o postojećem problemu u mostarskoj jezgri.

Oglasi

Radovi u Starom gradu

Društvo povjesničara umjetnosti oglasilo se 27. 11. 2017. godine zbog tekućih radova u Starome gradu. Naime, uz Radobolju, uz pansion Oscar gradi se novi objekt neprimjerenih gabarita i volumena. Federalnoj inspekciji je DPUmH poslali smo zahtjev za inspekcijski nadzor, budući da je Federalna inspekcija nadležna za prostore i spomenike koji su uvršteni na Listu nacionalnih spomenika BiH, a taj prostore jeste, te smo uputili pitanje i molbu Područnom uredu UNESCO-a u BiH i Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Na reagiranje DPUmH-a odmah je odgovorio  Ejub Salkić, federalni urbanistički inspektor napisaviši: Hvala na obavijesti. Bičete naknadno informisani o poduzetim mjerama. Dan nakon poslanoga dopisa, odgovorio je i Siniša Šešum, voditelj Područnoga ureda UNESCO-a u BiH koji je napisao: Zahvaljujem vam se na poruci i dostavljenim informacijama. Iste cemo proslijediti nadleznim u gradu Mostaru kako bi nephodne informacije da li se navedeni radovi izvode u skladu sa odobrenjima izdatim od nadleznih organa Federacije Bosne I Hercegovine ili se isti izvode bez odobrenja.

Iako su oni kojima je informacija upućena, osim Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, odmah odgovorili, do sada nismo dobili nikakve informacije. A, radovi se nastavljaju izvoditi i devastacija napreduje nezadrživo, bojimo se toliko da će njezino sprječavanje uskoro postati nemoguće. Sporost nadležnih, neodučnost za djelovanje i nejasne ingerencije, omogućavaju poduzetnim vlasnicima ili korisnicima prostora raditi što i kako hoće. Rezulati takvog odnosa i postupanja jeste nepopravljiva šteta i devastacija prostora koji je uvršten na Listu nacionalnih spomenika BiH i prostora koji je uvršten na Listu svjetske kulturne baštine.

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine nastavit će pratiti razvoj događaja na toj lokaciji, kao i vrlo vjerojatne slične aktivnosti na drugim lokacijama u Starom gradu i tražiti djelovanje nadležnih institucija, upozoravati na devastaciju prostora i baštine i postavljati pitanje o odgovornosti.

Reagiranje na radove u Starom gradu

Društvo povjesničara umjetnosti je uputilo sljedeći zahtjev za očitovanjem Područnom uredu UNESCO-a u BiH i Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH:

Poštovani,

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine uputilo je zahtjev za inspekcijski nadzor Federalnom urbanističko – ekološkom inspektoratu zbog radova koji se izvode u zoni Starog grada u Mostaru unutar prostora koji je upisan kao Nacionalni spomenik BiH.


Ovim putem tražimo vaše stručno mišljenje o tim radovima.

S poštovanjem,

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine

 

 

Reagiranje na građevinske radove u Starom gradu

Društvo povjesničara umjetnosti 27. 11. 2017. Federalnom urbanističko-ekološkom inspektoratu, kao nadležnome za spomenike upisane na Listu nacionalnih spomenika BiH, uputilo je sljedeći zahtjev:

Predmet: Zahtjev za inspekcijski nadzor nad radovima u Starom gradu u Mostaru

Poštovani,

molim vas da izvršite inspekcijski nadzor nad radovima koji su u tijeku u Starome gradu u Mostaru. Radovi većeg opsega odvijaju se uz Radobolju kod lokala Oscar, na lokaciji koja se nalazi unutar prostora koji je uvršten na Listu nacionalnih spomenika BiH, a na samoj granici prostora koji je uvršten u popis svjetske baštine.

Radovi koji su u tijeku nikako ne mogu zadovoljavati konzervatorske principe. Zbog toga, kao i zbog dosadašnjeg lošeg iskustva i neučinkovitosti nadležnih organa i institucija, molim vas da reagirate.

Ukoliko postoji građevinska dozvola, što je dosadašnja praksa pokazala da je moguće, tražimo informaciju o tome kada i gdje je izdana, kao i da nam predočite konzervatorsko mišljenje prema kojemu se takvi radovi dozvoljavaju.

Također, sličan upit će biti poslan i Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH i Područnome uredu UNESCO-a u BiH. Ovaj zahtjev za inspekcijski nadzor bit će objavljen na web stranici DPUmH-a, jednako kao i pristigli odgovori.

S poštovanjem,

Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine

Matko Vekić – intervju

Matko Vekić, čija je obitelj porijeklom iz Mostara, rođen je 1970. godine u Zagrebu, a slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1995. godine. Priredio je više od 40 samostalnih izložbi, 2 monografske, izlagao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i na međunarodnim likovnim manifestacijama.Više puta je nagrađivan, a djela mu se nalaze u fundusima Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja za umjetnost i obrt, Galerije umjetnina u Splitu, u Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade, Zbirci Erste Bank te u brojnim drugim javnim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Autor je nekoliko ilustracija i kazališnih scenografija.

Povod ovom intervjuu – zakašnjelom zbog ljetne stanke u radu DPUmH-a te udaljenosti i obveza autora, bila je izložba Orijenta(liza)cija koja je otvorena 2017. u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača. Izložba je realizirana u suradnji sa zagrebačkim Muzejom za umjetnost i obrt. Orijenta(liza)cija je ciklus slika kojeg  čine dvije tematske cjeline – Džihad i Maska slike Božje. Sada, gotovo na kraju 2017.godine, sagledavajući kvalitetu i likovnu ozbiljnost ovogodišnjih izložbi u Mostaru, Vekićeva Orijentalizacija, po svim profesionalnim kategorijama, može se smatrati jednim od najznačajnijih likovnih događaja u ovoj godini.

 

DPUmH: Gdje god je izložba “Orijenta(liza)cija” bila postavljena polučila je veliko zanimanje javnosti. Napisani su brojni tekstovi, osvrti i komentari. Činjenica je da svaki posjetitelj ima neki komentar na djela. Je li proces nastanka ovih djela više podržavala neka tvoja namjenska poruka publici ili tvoj intimni/ osobni/unutarnji proces koji si morao izraziti ne razmišljajući puno o percepciji javnosti? U kojem su odnosu ta dva pristupa stvaralaštvu?

M. V.: U jednoj velikoj mjeri ovi radovi oslikavaju proces mojih intimnih preokupacija i bez namjenskog obraćanje nekoj konkretnoj publici. Međutim kada je većina radova bila dovršena i kada sam počeo formirati postav izložbe naravno da sam razmišljao o recepciji publike.

Moje stvaralaštvo se uvijek povodi nekom unutrašnjom nužnošću, kako pri odabiru tema, motiva tako i pri odabiru materijala… Ideje jednostavno dolaze same, a one su takve kakve jesu zato što o tim temama razmišljam i zato što sam slikar. Hoću reći da ono što se zove nadahnuće jest uvijek u imaginaciji nekakva ideja o slici.

To je jedan složen proces u kojem se podudara ono što s onim kako.

 

DPUmH: Naziv izložbe i dva ciklusa slika upotpunio si s tri pjesme. Ta se povezanost doima važnom. Tako u pjesmi Orijenta(liza)cija pišeš: Ako nam svijest i život/ dobiju podražaje iz vlastita/ središta koje miruje, onda/ je izvjesno da smo dobro/ orijentirani. Na neki način, tim stihom unosiš sasvim novu paradigmu u sagledavanju ovih, na neki način, provokativnih i uznemirujućih djela. Možeš li nam taj stih spustiti i objasniti na razini izložbe.

M. V.: Nažalost, ne mogu ništa dodatno objašnjavati riječima, pogotovo kada se sjetim one kineske:“ Više vrijedi jedna slika nego tisuću riječi“. Na neki način i ti poetski stihovi su slike. Moj dojam je da su s mnogim pojedincima slike i izložba u cjelini ostvarile komunikacijski kanal. Svako dodatno objašnjenje bilo bi suvišno.

 

DPUmH: Razgovarajući s ljudima koji su posjetili izložbu, zaključila sam da su najsnažniji likovni dojam ostavile tri slike iz podciklusa Čuvari. Kako bi ti to shvatio i otkrij nam tko su Čuvari?

M.V: Kao što sam upravo napomenuo nemam namjeru dodatno objašnjavati simboliku i znakove u motivima pojedinih radova. No, primijetio sam da su stavovi prilično isključivi, u smislu ako je nekome jedna tematska cjelina bliska i izrazito dojmljiva drugu bi smatrala besmislenom ili nepotrebnom. Zašto je to tako? Svi smo individue i pristupi su, naravno, obojeni, subjektivni, a i sam sam prošao kroz različita osjećanja slikajući ove slike u kontinuitetu preko dvije godine. Svašta se događalo…

Čuvari kupole

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DPUmH: Prikazujući Maske slike božje jesi li ponekad bio inspiriran konkretnom osobom i njezinim karakterom? Ima li nekih skrivenih portreta u njima?

Iz ciklusa Maska slike Božje

 

 

M.V.: Da, često bio sam nadahnut fizionomijom neke osobnosti i u ciklusu slika Maska slike božje postoje sličnosti s ljudima koje poznajem, međutim to nije toliko važno. Maske su paradigmatske, a moglo bi se reći da se u fizionomiji pojedinaca oslikavaju tipovi, stanje čitavih grupa ljudi itd.

 

 

DPUmH: Ciklusom Džihad upućuješ gledatelje na rat unutar njih samih i borbu između mentalne i duhovne razine koju vodi svaki pojedinac. S obzirom na prikaze na slikama iz spomenutog ciklusa, stječe se dojam da je i sama ta/takva dvojnost manje važna – jer se kao civilizacija nismo pokazali prosvijećenima u tim kategorijama – u odnosu na onu fizičku? Govori li ciklus Džihad o tome da smo kao društvo ponajviše podložni tjelesnim podražajima te da nas oni vode kroz ovo bivanje?

Na jednoj razini ciklus Džihad zrcali neka društvena stanja, to nije sporno. Međutim meni je stalo u prvom redu ostvariti komunikaciju s pojedincem. Moja publika su uvijek, pojedinci, osobe, persone. Ima nešto sonarno, zvučno u toj riječi persona. Dakle pojedinac svojevoljno stupa u suzvučje, rezonanciju s idejom, konceptom izložbe, promatrajući radove u prostoru i s njima rezonira…sve  se događa i odzvanja unutar bića promatrača.

                   

 

DPUMH: Imaš dosta uvida u suvremena likovna gibanja na europskoj likovnoj sceni. Po tvom dojmu, teži li ona trenutno više razvijanju i involviranu novih medija ili povratku štafelajnom slikarstvu?

M.V.: Moj je dojam da već neko vrijeme nema nekog izrazitog trenda. Pogotovo nema isključivosti kakva vlada u provincijskim središtima. O nekakva povratku štafelajnom slikarstvu nema govora, međutim, ono je uvijek imalo, a mislim da će tako biti i ubuduće, svoju publiku i svoje mjesto u društvu. Naravno, društvu persona.

 

Razgovor vodila Danijela Ucović